Lino Červar uvijek je imao poseban osjećaj za iznenaditi javnost. Od 2003. do danas teško je bilo predvidjeti sve njegove poteze, no, zanimljivo je da su mnogi donosili vrhunske rezultate, pa u tom smislu treba s nadom gledati i na sve što je planirao na ovom Euru. Treba isto tako reći da su u najvećem broju slučajeva u pitanju bili mladi igrači, no, bilo je i drukčijih. Podsjetimo se samo nekih najnezboravnijih u svjetlu očekivanog, a opet pomalo neočekivanog načina ulaska Denisa Buntića.
VLADO ŠOLA
Dugo je bio u pogonu, prisutan od početaka u Portugalu ‘94. godine. Nestao je na jedno vrijeme, no, prije SP-a u Portugalu vratio se na gol reprezentacije, tada kao vratar francuskog Chamberyja.
Povratak je bio spektakularan. Crvena kosa, čuda na golu, a završilo je zlatima u Lisabonu i Ateni. Danas je Vlado Linin asistent u stožeru za vratare.
IGOR VORI
2003. godine na otvaranju SP-a sasvim iznenada se sastavu našao dotad anonimni Igor Vori, s kojim je Lino imao odlično talijansko iskustvo.
Nije igrao do kraja SP-a, ali je bio u sastavu za svjetski naslov. Godinu dana nakon toga bio je apsolutna senzacija za OI u Ateni.
NIKŠA KALEB
Nismo imali lijevo krilo prije Portugala 2003. Pako Ćavar bio je na odlasku, trebalo je naći rješenje i onda se pojavio dotad malo znani Nikša Kaleb.
Imali smo briljantnog obrambenog igrača, napadača koji malo griješi, a Kina je u toj momčadi izrastao u legendu sa svjetskim i olimpijskim zlatom.
BLAŽENKO LACKOVIĆ
Prva opcija za SP 2003. na lijevom vanjskom bio je Zvonimir Bilić. Nije išao. Druga opcija bio je Davor Dominiković, koji je počeo turnir, a tek treća Blaženko Lacković, dotad anonimni igrač s dobrim minutama iz Varteksa, Zagreba i suspenzijom iz Metkovića.
I onda je Lac postao legenda...
Lino Červar
DRAGO VUKOVIĆ
2004. godine osvojili smo olimpijsko zlato u Ateni. Na Igrama može biti 15 igrača, a nakon zlata na SP-u u Portugalu godinu dana ranije gužva za pozicije bila je velika. No, na opće iznenađenje mjesto je dobio iznimno mladi Drago Vuković, koji će u godinama koje slijede postati standardni reprezentativac.
GORAN ČARAPINA
Malo će se tko sjetiti da je uz Mirka Alilovića na Euru u Austriji branio Goran Čarapina. Taj Metkovčanin dobrog iskustva, ni prije ni kasnije nije bio u sastavu, ali je to odradio jako dobro. I ponio za to europsko srebro nakon poraza u finalu od Francuske.
VEDRAN MATAIJA
Slična priča, nitko ga nije očekivao, no, kako nakon Nikše Kaleba do pojave Štrleka i Ninčevića dugo nismo imali rješenja, Lino je pozvao svog Istranina na krilo.
Mataija, koji i danas vrlo dobro igra u Poreču, ali kao srednji, otišao je s odličjem s Eura, na kojem je bio ugodno iznenađenje.
MATEO HRVATIN
Lijevo krilo Zameta sigurno nitko nije vidio kao potencijalnog reprezentativca. No, njegov dugi staž u ligi, njegova agresivnost, efikasnost bili su argument da postane Červarova senzacija za svjetsko srebro, koje smo osvojili kod kuće.
Hrvatin je imao zapaženiju minutažu nego što su mnogi pretpostavljali i ispunio je sva očekivanja.