Mladi rukometaši odlaze van još dok su golobradi, za tisuću eura većim ugovorima otimaju nam djecu u koju smo mi ulagali. Klubovi nam se gase ili su ‘na aparatima’, svi naši klubovi, osim Zagreba te kod žena Lokomotive, ne mogu proći prvi krug natjecanja u Europi, ženski je rukomet sasvim potonuo. U muškom rukometu nemamo dobar klub u Dalmaciji koja je uvijek bila naš “rasadnik” talenata.
Djecu općenito ne zanima sport osim onaj virtualni. Roditelji nemaju novca za članarine i opremu za sportsko uzdizanje djece. Imamo veliki problem s infrastrukturom i terminima za treninge jer većina klubova s mladim kategorijama radi u zauzetim školskim dvoranama. Djeca idu u školu i treniraju u kasnim večernjim terminima. Nemamo punu podršku države...”
Neučinkovitost zakona
Gore spomenuti “monolog” djelo je predsjednika HRS-a Tomislava Grahovca koji je te riječi, ali i mnoge druge razočaravajuće i obeshrabrujuće izgovorio na subotnjoj “Handball Areni”, sportskoj konferenciji o rukometu održanoj u predvečerje domaćeg EP-a.
Toliko žalopojki i zlokobnih predviđanja, kao da ih je ponudio neki novovjeki Nostradamus, baš i nisu ohrabrujući uoči rukometnog EP-a, koji se u siječnju igra u Splitu, Poreču, Varaždinu i Zagrebu.
Spaladium Arena
Ostvare li se crna Grahovčeva predviđanja, ne samo rukomet, nego i kompletan hrvatski sport, potonut će u prosječnost i amaterizam zahvaljujući lošem sistemu i neučinkovitosti Zakona o sportu u koji su se svi toliko kleli.
“Sve će otići u Honduras”, kako kaže jedan stih, no to se sigurno neće dogoditi već sada uoči najvećeg sportskog događaja u Hrvatskoj 2018. Hrvatska će organizirati najbolji rukometni EP u povijesti.
- Ulaznice u Splitu za Srbiju su rasprodane, nema više niti jedne, onih za Island i Švedsku ima još jako malo. Slično će biti u drugom krugu u Zagrebu, Poreč i Varaždin će ‘produljiti sezonu’ na siječanj, velik broj rukometnih turista okupirat će četiri naša grada. Od trenutka dobivanja našeg drugog muškog EP-a u povijesti, po čemu smo jedinstveni, napravili smo veliki posao na promociji EP-a, bili smo u Kölnu na Final Fouru Lige prvaka, bili smo svuda. Mi ćemo po svemu nadići zadnji EP 2016. u Poljskoj, potući ćemo sve rekorde gledanosti, crne je slike ipak ublažio direktor marketinga HRS-a Silvio Njirić.
Podsjećanje glavnog tajnika Damira Poljaka na to koliko je velikih uspjeha u posljednjih 25 godina “požnjeo” hrvatski rukomet, sasvim je druga strana iste medalje.
- Od europske bronce na prvom EP-u 1994. u Portugalu preko prvog svjetskog srebra na Islandu 1995. te olimpijskog zlata u Atlanti 1996., prošli smo sve i svašta. Imali smo i ‘kreativnu’ i rezultatsku krizu nekoliko godina dok 2003. ponovno u Portugalu nismo otišli do kraja i osvojili svjetsko zlato, a nakon toga u Ateni i novo olimpijsko. Nakon tog vrhunca - nastavio je Poljak - malo smo opet pali, ali i nastavili kontinuitet dobrih nastupa na velikim natjecanjima. Poslije malo lutanja opet smo se vratili Lini Červaru u pokušaju da ponovno dođemo na sam vrh.
Pohvale za organizaciju
Grahovac, Njirić i Poljak nisu izrijekom najavili prvo europsko zlato, no plan, bolje reći san, upravo je takav. Unatoč svim problemima i nedaćama, osobito financijske prirode.
Hoće li naši rukometaši zaista uzeti prvo europsko zlato ovisi o toliko faktora, no, jedno ipak ne treba nimalo sumnjati, hvalospjevi i glorificiranje organizacije kakve je prije dvije godine doživjela Poljska nakon zadnjeg EP-a, nisu ništa u odnosu na ono s čime su EHF i IHF “počastiti” Hrvatsku koja je uvijek bila najbolji organizator velikih natjecanja. I nije to priča “niz dlaku”, to je konstatacija i mišljenje gore potpisanog koji je nazočio svim velikim rukometnim natjecanjima u posljednja dva desetljeća.
Hrvatska će, unatoč svim problemima, posebno financijskim nedaćama, od 12. do 28. siječnja 2018. organizirati najbolji rukometni “event”. U to ne treba sumnjati.
Ako i “padne” novo zlato ili neko drugo odličje, kratko ćemo opet slaviti, a zatim se opet vratiti crnoj svakodnevici.