Sve se polako gasi, mrak, sport koji smo voljeli nestaje. Ako je to bio cilj, uspio je onima koji su tome težili. Evo, ni Zagreb nije uspio, u nedjelju se ugasila još jedna lampa, nema nas više nigdje, ako izuzmemo dubrovački Jug. I nade da će netko upaliti svjetlo je sve manje. Pitanje je prije tko će ga na kraju skroz ugasiti.
Zagreb mora na remont. Ne može ovako, ali kako uopće može? Mora sam odlučiti može li se stvarno nositi sa europskim vrhom ili je to samo nerealna želja u okolnostima u kojima postoji i u društvu s kojim igra u europskoj eliti.
Ova sezona bila je veliko razočaranje, velika pogreška. I u konačnici pad, jer nisu prošli skupinu kao u prethodne tri sezone kada su čak dvaput bili i među osam najboljih. To nešto znači, to su činjenice i ne izvuku li iskrene zaključke, nastave li istim tempom, pad će se nastaviti. Kako je Zagreb uvijek bio slična priča reprezentaciji, tako je i u ovom slučaju. Bez kvalitete se u takvom društvu nema što tražiti.
Od starta sve je bilo osuđeno na neuspjeh. Kasim Kamenica nije se pokazao dobrim rješenjem, nije uspio nametnuti svoje zamisli, izvući od momčadi maksimum. Tako je u samo godinu i nešto promijenjen i peti trener, pa je nakon Vujovića, Ivandije, Goluže, Kamenice došao Saračević. I iskreno rečeno, izvukao je iz momčadi više od realnosti jer je u pet kola osvojio duplo više bodova nego u prethodnih devet. No, bio je malo. A pet trenera u godinu dana ne da je previše, nego nema nikakvog smisla. Jasno je da nekad ne možeš smijeniti momčad, ali negdje ipak treba povući crtu, a to je jako teško u situaciji kada ovisiš o rezultatu jer bez njega nema naprijed.
Odlasci i ozljede
Kako jedna nesreća nikad ne ide sama, tako je došlo do urušavanja sustava što zbog odlazaka, što zbog ozljeda. A takav Zagreb bez kontinuiteta rada, ograničenih mogućnosti kretanja iz napada u obranu i obrnuto, nije uspio izvući maksimum. Za to što su pokazali posljednjih pet kola zaslužuju sve čestitke jer su, između ostalog, pokazali da još imaju snage za velike stvari, ali ne ovako.
Otišli su im usred sezone dva izrazitih šutera Mandalinić i Marković. Ako ste primijetili, šut je upravo bio glavni problem protiv Kristianstada u nedjelju. Otišao je vratar Skok, ostalo se na Kastelicu, a mladić koji prvi puta brani ovako Ligu prvaka, imao je peh s ozljedom, a Joviću se, na žalost, nije dogodila eksplozija.
Previše krpanja
Sezona je počela ozljedom Vuglača, pa se ozlijedio Pavlović, pa se ozlijedio Vuglač ponovo, pa Miklavčič prije njega, pa je puknuo i Hrstić. Pa se Pavlović vratio, i Miklavčič. Prvi je nakon povratka upao u očekivanu krizu, drugi nije bio spreman nositi teret nakon dugog odsustva. Pa onda, prvi dio sezone nezadovoljni Horvat, Ravnića gotovo nije bio, a sada je prvi, Vorija isto, pa je Bičanić bio iza leđa Mandaliniću, Lučin, koji je trebao pokazati nešto, nije pokazao ništa, Šušnja je dobio alergiju kada je najmanje trebalo.
Sve je to više sličilo na krpanje, nego na ozbiljan rukomet. I Zagreb zato mora povući potez, odrediti realni cilj, ili drugim riječima, ovakav više u Ligu prvaka ne treba jer ovakav nema što tražiti u njoj. Ima li novca, ima li mogućnosti za drukčije, više, veliko je pitanje.
Promijenili su u Zagrebu i dio vodstva, pokušavaju skupiti sponzorsko društvo koje bi to poguralo. Nije im lako. Prestat će Vori i Tonči Valčić, moguć je odlazak Horvata, Miklavčiča i Pavlovića, doći će mladi reprezentativci Mandić i Vistorop te Slovenac Potočnik, vratit će se ozlijeđeni Hrstić, Vekić i Vuglač, no, ima li u tome svemu kvalitete za Ligu prvaka, to je procjena onih koji odlučuju i koji postavljaju ciljeve. Sve su učinili da prođu, baš sve, ali kada na terenu to ne možeš pokazati, sve je uzalud. Zato teren treba pojačati, no, s kime?
Zagreb je u padu, Liga prvaka se mijenja, postat će još teža, ovo ispadanje nam nikako ne ide u korist, a iduće sezone treba se vratiti. Pitanje je kako? Ima li Zagreb neki ekstra adut u rukavu, ne znamo, ali ima šansu u SEHA ligi i velik posao sa sve boljim Nexeom u domaćim natjecanjima. Tu si može stvoriti malo više optimizma za sutra, ali bez bitnih pomaka u slaganju i kvaliteti momčadi neće u Europi daleko. To je stvar oduke. Jako hrabre odluke. Nije im lako…