Bolje se u Hrvatskoj baviti curlingom, nego rukometom. Naravno, ništa protiv curlinga, dapače, ali pita se čovjek što to ima u curlingu, a nema u rukometu. Osim metle. I je li rukomet kriv za to ili...
Briga te, igraš, putuješ, uživaš, družiš se, nitko te ne ganja za rezultat. Ako uspiješ, super, ako ne, bit će bolje. Nije grub sport, ne ugrožava zdravlje, ne nosiš glavu u torbi... U rukometu dobiješ batine, stalno su ozlijeđen, stalno si na putu, a ne vidiš ništa, svi te pitaju za rezultat i svi su sigurni da neće biti bolje jer svake godine puno toga odlazi, a novca je sve manje.
A opet, eto, rukomet, za razliku od većine sportova, još uvijek nudi nešto, nudi konkurentnost u Europi. Tko to još uopće nudi u Hrvatskoj danas osim Juga u vaterpolu na klupskom planu? Pita li se itko je li normalno da je to nezanimljivo za financiranje jer tu su i tv i dobra natjecanja? Pita li se itko koji je stvarni razlog da rukomet ni dan-danas nema svoju dvoranu, a ima igrače koji čuvaju hrvatsku vrijednost? Da se samo upita, možda bi se i riješilo, ali koga briga, mali su to novci, premali... Za mnoge bi reći “ne mogu” bila realnost u takvim uvjetima, ali za rukomet ta realnost ne postoji. I, na sreću, rukomet joj ne teži.
Posljednja vijest kaže da kapetanu Zagreba Zlatku Horvatu istječe ugovor na kraju sezone. Zagreb nema novca za ponuditi mu isto jer sastaviti momčad je komplicirano pa bi probijanje budžeta bilo iznimno neugodno da sutra ne bi postali “dubioza kolektiv”. Bilo je i toga i u bliskoj prošlosti, no, izvlačiti se danas i jučer nije isto kada su svi financijski kriteriji podignuti na puno višu razinu.
Zagreb nije kriv što nema novca za Horvata. Mnogi će reći “nesposobni su”, no, da stvarno jesu, zar bi taj klub tako dugo trajao u europskom vrhu i na neki način čuvao ugled hrvatskog rukometa? Pita li se itko odgovoran u zemlji za sport kako oni to uspijevaju. Zašto je to kada je Zagreb u pitanju normalno, a kada su ostali - nije?
Zar bi, uostalom, Zlaja Horvat opstao sve ove godine da Zagreb tih 15 godina nije bio na razini na kojoj jest? Danas on ima 33, danas mu nije lako otići kao kada je imao 25. Nije problem ni 2.000 eura više, ali problem što ugovor vrijedi dvije ili tri godine, pa to nije 2.000 eura nego puno više, pa je to u konačnici vrijednost kojom se može dovesti igrač ili od svog kadra pronaći za taj novac perspektivu za hrvatski rukomet u cjelini.
Kojim putem od ta dva krenuti jer na oba se ne može?
Što bi falilo da Halil Jaganjac dođe u Zagreb odmah, ali Jaganjca se, koliko god mlad bio, ne može platiti kao juniora jer već danas u redu za njega stoje mnogi. Na žalost, nema se mogućnosti ponuditi nešto između naših i europskih realnosti, nešto što bi manjak novca kompenziralo promocijom i ulogom u budućnost. To je ono što bi u normalnom sustavu financiranja sporta Zagreb morao moći ponuditi a da ne naruši financijsku ravnotežu. A on ne može ni to, ne može čak ni neke utakmice igrati u Areni jer svoje dvorane nema, mora čak prvaka Europe Vardar ugostiti u Sutinskim vrelima ili Kielce u Varaždinu lani. Zamislite da Real Madrid i Barca igraju u Villarrealu ili Vitoriji jer nemaju gdje kod kuće, da PSG igra u Rouenu ili ManU u Leicesteru... Bi li oni bili to što jesu? A Zagreb?
Nekako smo mišljenja da će Zlaja ipak ostati, no, to neće riješiti problem koji Zagreb u ovom slučaju ima, pa i rukomet u cjelini jer, evo, ovih dana igra i Nexe malu Ligu prvaka a da to ne zanima nikoga, da se to ne može naći u nekom tv-prijenosu kao da curling, recimo...
To je dokaz da Zagreb nije jedino što u hrvatskom rukometu postoji, a čega se mnogi love kada počnu govoriti o rukometu. Kažu, “Zagreb bi trebao cijelu godinu podizati Hrvatsku ligu. I Nexe. To bi značilo puno za podizanje hrvatskog rukometa u cjelini”. A što bi značilo Zagrebu i Nexeu, osim promocije drugih, dizanje cijene drugima, dok bi se njihova spuštala i u konačnici s ove razine nestala u ovom sustavu financiranja sporta. Pa onda lijepo ne bismo imali ništa. To bi trebalo...
Naravno da bi bilo idealno imati Zagreb i Nexe u Hrvatskoj ligi, da bi bilo idealno imati jaku Hrvatsku ligu, ali bi bilo idealno da Hrvatska onda učini korak da rukometu konačno da status koji je baš svim zaslužio. I ne bi onda bilo problema kao ovaj posljednji koji se događa s Horvatom. Sačuvat će rukomet Zlaju, ali je pitanje hoće li sačuvati sebe, ako je uopće nekoga briga za to. I nije rukomet jedini, a to je još tužnije. A ima se novca. I previše!