Foto: Ante Cizmic / CROPIX
Ante Cizmic / CROPIX CROPIX

IZBORNIK OSTAJE S KAUBOJIMA

ČERVAR SPREMA NOVO IZNENAĐENJE! PRIČA JE POČELA 1997. GODINE KADA GA NITKO U HRVATSKOJ NIJE POZNAVAO 'Znaš, ja ću kad-tad biti izbornik Hrvatske'

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 27.01.2020. u 18:31

  • Mala priča o malom-velikom čovjeku iz Umaga koji je Hrvatsku vodio do sedam medalja na najvećim rukometnim natjecanjima

    Bila je 1997. godina, bilo je Svjetsko prvenstvo rukometaša u Japanu i igrala je Italija. Tada sam u Kumamotu upoznao Linu Červara. Talijani su ostvarili svoj najveći doseg - 18. mjesto. Nekoliko mjeseci kasnije s pokojnim Zlatkom Lukićem bili smo na EHF seminaru uoči Eura 1998. u talijanskim gradovima Bolzanu i Meranu. Lino je zvao na kavu, premda nikad nije bio čovjek od čašćenja. I tada, dok smo sjedili u jednom od brojnih kafića u Bolzanu, rekao mi je: “Znaš, ja ću kad-tad biti izbornik Hrvatske.”

    Iskreno, nisam to shvatio ozbiljno, ali nekoliko godina kasnije na klupu reprezentacije došao je upravo Lino.

    Nije on od jučer, bio je on tu i u našoj prvoj povijesnoj utakmici protiv Japana. Uvijek tu, sto posto u rukometu, i uvijek je znao što želi. I evo, godinama kasnije to se potvrđuje u punom svjetlu.

     

    Analiza do detalja

    Danas kad je nekoliko mjeseci do mirovine, a “zli novinar” ga stalno prati u stopu, može reći da je uspio i, čini mi se, tek sada shvatio ono što je morao još 2003., kada je nakon Portugala postao besmrtan. No Lino je psiholog, puno radi na psihologiji, sam je rekao da je djevica, da sve analizira do detalja, prati, da mu ništa ne smije izmaknuti. Naporno je tako, ali on u svemu tome ipak uživa. Jer voli rukomet.

    Stockholm, 240120. Tele2 Arena.
Utakmica polufinala Europskog rukometnog prvenstva, Hrvatska - Norveska. Na fotografiji: Lino Cervar.
Foto: Ante Cizmic / CROPIX
    Ante Cizmic / CROPIX CROPIX

       

    Početak velike priče bio je protiv Češke u Kutiji šibica da bismo se uopće plasirali na Svjetsko prvenstvo 2003. godine u Portugalu. Razbili smo Čehe, a onda je došao onaj Portugal, ona Argentina, Saudijska Arabija, pa priča do Španjolske i Njemačke koja je postavila sve na mjesto. Smislio je dva na dva Ivano Balić - Renato Sulić, smislio je 3-2-1 unatoč tome što mu je mentor Vlado Stenzel o toj ideji tada rekao da nije normalan. Smislio je godinu kasnije Igora Vorija u 5-1, Vorija kojeg dotad nitko nije vidio, koji je njegov “libling” od početaka, koji je - gle čuda - baš sada prvi na klupi uz njega.

    Vratio se prije tri godine, bio na dva natjecanja, ali nije uspio doći do medalje. No nisu mu realno brojali to što (ni)je napravio jer nismo bili kompletni, za što nije bio kriv. Ali Lino je čekao. Njegovi su izbori specifični, bazirani na psihologiji jednako koliko na rukometu. On će doći s četiri pivota, a imat će jedno lijevo krilo i jednog desnog vanjskog, njemu će igrači s klupe igrati sve...

    Nije ovo što sad gledamo slagano na pripremama; ovo je počelo baš u Švedskoj nakon našeg Eura 2018. Igrali smo u Eskilstuni kada nas je Švedska razbila s 8 razlike, Švedska koje danas u njenom Stockholmu - nema. No Lino je tada vidio nešto i to se nešto polako pretvorilo u pobjedničku momčad.

    Lino je uvijek bio izvrstan teoretičar, znao je “dijagnosticirati” protivnika, otkriti mu slabosti i mane - tu je bio prvak svijeta. I u pripremi momčadi, naravno. Na terenu nije reagirao tako; njegovi time-outovi postali su priča, ali i s takvim time-outovima on je osvojio sve, a mnogi “genijalniji” nisu osvojili ništa ni s puno boljim uvjetima na raspolaganju. I zato puno poštovanje za čovjeka koji je odigrao - uz osvojena zlata - i sedam finala na velikoj sceni.

     

    Uvijek s razlogom

    Svjetsko, europsko i olimpijsko zlato u rukometnoj povijesti imaju Vladimir Maksimov i Claude Onesta u muškom te Ulrik Wilbek, Thorir Hergeirsson i Marit Breivik u ženskom rukometu. To je privilegija odabranih.

    Nakon Eura Lino će gledati prema Tokiju; gledat će ne kako da ponovi ovu priču, nego kako da svijet rukometa iznenadi nečim novim, da Hrvatska opet bude novitet. I zato kada nekog prekriži, a mislite da je baš on trebao biti tu, vjerujete da za to postoji dobar razlog, da to nije slučajnost, nego plod razmišljanja koje je puno dublje od same rukometne igre.

    Osigurao nam je nastup na Europskom prvenstvu 2022., na SP-u 2021., osigurao nam je kontinuitet i bit će jako zanimljivo vidjeti i čuti koga će predložiti za svog nasljednika, iza koga će stati. Ni to vam se možda neće svidjeti, ali će sigurno imati razlog. Lino je svoju utakmicu odigrao, a kako često voli spominjati olimpijsku povelju, i red je da se oprosti baš ispod pet krugova.

    Samo dva izbornika muških reprezentacija imaju zlata sa sva 3 velika natjecanja

    Legendarni Rus Vladimir Maksimov prvi je koji je na kormilu neke muške reprezentacije uspio kompletirati zlata s najvećih natjecanja.

    Maksimov (74) je 1993. i 1997. bio svjetski prvak, 1996. europski prvak, a riznicu je kompletirao na Olimpijskim igrama u Sydneyu 2000. No Maksimov ima i igračko olimpijsko zlato - iz Montreala 1976.

    Francuz Claude Onesta daleko je ispred svih. Danas 62-godišnjak može se pohvaliti da je s Francuskom osvojio dva olimpijska zlata (Peking 2008. i London 2012.), tri svjetska zlata (2009., 2011. i 2015.) i tri europska zlata (2006., 2010. i 2008.). Uz tih 8 zlata Onesta ima i olimpijsko srebro (2016.), dvije svjetske i jednu europsku broncu. 

     

    SVA ČERVAROVA VELIKA NATJECANJA S HRVATSKOM

     

    SP 2003. ZLATO

    EP 2004. 4.

    OI 2004. ZLATO

    SP 2005. SREBRO

    EP 2006. 4.

    SP 2007. 5.

    EP 2008. SREBRO

    OI 2008. 4.

    SP 2009. SREBRO

    EP 2010. SREBRO

    EP 2018. 5.

    SP 2019. 6.

    EP 2020. SREBRO

     

    Rezultati by SofaScore
    Iz drugih medija