Večeras oko 19 sati počelo je zagrijavanje na igralištu sveučilišnog campusa u Mostaru. S razglasa su se orile omiljene pjesme hrvatskih rukometnih reprezentativaca, a stotine znatiželjnika počeli su pristizati na "mjesto sreće" iz svih krajeva Hercegovine.
Djevojke i mladići, uglavnom u majicama hrvatskih boja bili su dobrog raspoloženja bez obzira na to što je sitna kišica povremeno počinjala rominjati. Nikome na pamet nije padalo da ostavi svoje mjesto koje je zauzeo da bi imao što bolji pogled prema pozornici na kojoj će se pojaviti rukometaši koji su do najdražeg dresa stigli iz rodne Hercegovine i donijeli s ostalim suigračima toliko radosti navijačima. Više od deset tisuća ljudi lijepo se zabavljalo u Mostaru.
- Evo informacije iz prve ruke. Marino Marić je javio upravo iz Šibenika. Putuju svi, realno je da ovdje budu u 21 sat, - povjerio nam je legendarni Filip Pile Garmaz.
Organizator dočeka rukometaša u Mostaru je HMRK Zrinjski, matični klub Marina Marića i Igora Karačića.
- Ponosni smo na naše dečke. Drago mi je da je ovoliko ljudi došlo da ih pozdravi. Cijela Hercegovina je ovdje. Drago mi je da su s nama i ljudi iz Izviđača koji je također kao i mi ponosan na svoje igrače. Večeras smo svi zajedno kao što smo bili zajedno dok su dečki igrali u Austriji i Švedskoj, - kazao je predsjednik Zrinjskog Branislav Stojkić, "alfa i omega" dočeka.
- Žao mi je što neću biti uz brata u Mostaru. Toliko nas je puta obradovao svojim igrama. Želim mu da uživa i da se zabavi s ljudima koji su došli na doček, nek svi zajedno u zabavi izliječe živce koje su zadnjih dana pogubili zbog drama na Europskom prvenstvu, - poručio je iz Turske najmlađi brat Igora Karačića, 24 - ogodišnji Goran, nogometni vratar u turskom Adanasporu i mladi reprezentativac BiH. Stariji brat Ivan završio je s reprezentacijom BiH natjecanje već u prvom krugu Eura i već je sa svojim klubom Maccabijem Rishonom u Izraelu.
Igora su na Euru i u Austriji i u Švedskoj pratili otac Ante i majka Ankica. Nije planirao Ante ostati toliko dugo, no kad ga je kapetan Domagoj Duvnjak upitao u Grazu koliko ih misli pratiti, Ante je odgovorio:
- Ako ste vi spremni ući u finale i ja ću u Stockholm.
I Domagoj i Ante ispunili su obećanja. Ispunjen je san i Marina Marića koji je također uživao među svojim razdraganim susjedima. Svaki put kad je Marino odigrao dobro njegov otac Mića Marić morao je društvo častiti pićem. Ne žali Mića zbog toga, te čeka dan kad će Marinovim stopama i mlađi brat Marijan koji je od ljetos član skopskog Metalurga.
A onda su se uz taktove "Hercegovine u srcu" pojavili dugo iščekivani junaci. Jedan za drugim na pozornicu su stizali prvo Ljubušaci David Mandić i Josip Šarac, a onda Mostarci Marino Marić i Igor Karačić.
- Ne mogu vjerovati koliko vas ima. Hvala vam. Kapa do poda mojim suigračima. Dali smo sve od sebe, - kazao je David Mandić.
- Hvala Mostaru, hvala cijeloj Hercegovini, - dodao je Josip Šarac.
Slijedio je i pozdrav za Marina Šegu, Željka Musu i Mateja Hrstića koji nisu stigli u Mostar, a prolom oduševljenja nastupio je kad je pojavio Marino Marić.
- Dobra večer grade moj, dobra večer Hercegovino. Hvala vam što ste došli. Mi smo dali sve od sebe, vi ste uzvratili. Hvala vam, ne brinite, uslikat ćemo se sa svima, neće biti lako, ali izdržat ćemo...
A onda je pun emocija Igor Karačić kazao:
- Prije 20 godina Marino i ja trenirali smo na igralištu gdje ste vi sada. Bilo je grbavo. Hvala vam što ste nas ovdje došli nakon 20 godina pozdraviti.
A onda mu se pridružio i Marino. Započeli su:
- Ovdje nitko nije normalan, nije normalan...
Pjesmu je prihvatilo deset tisuća duša. I veselje je krenulo u vedru zimsku noć!