Hrvatska je ostvarila lijepu i važnu pobjedu. Nije bilo neizvjesnosti, od početka do kraja držali smo svoju razinu pa je izbornik u završnici mogao dati priliku i igračima s klupe. Na taj način su nam se ključni igrači uspjeli odmoriti, što prošlih godina nije bio slučaj u ovoj fazi natjecanja. Obrana je bila na visokoj razini, a Duvnjak na prednjem igra fenomenalno.
U igri šest na šest, dakle na postavljenu obranu, u napadu smo odigrali puno bolje nego u prvoj utakmici s Crnom Gorom. Tada napadački nije bilo kako bismo mi htjeli, zabijali smo golove iz jake obrane i to je bio ključ pobjede. Taj segment igre bit će sve važniji kako će turnir ići dalje, jer će nam doći suparnici koji neće griješiti kao što su to činili Bjelorusi i Crnogorci. Njih smo kažnjavali lakim golovima, i u spomenutome vidim prostor za napredak.
Bjelorusija je dobra ekipa koja ne spada u rang onih koje bi nas mogle ugroziti, ali može napraviti probleme. Mi smo u prvom poluvremenu malo pali kad smo promašili dva penala i tri kontre. Oni su dobili krila i skoro su nas stigli, ali kvaliteta je ipak na našoj strani. Pojavio se Šego, imali smo odlične defenzivne reakcije poput Horvatovih zarađenih probijanja, kao i čvrstu 5-1 obranu za koju Bjelorusi nisu pronašli rješenje.
Naglasio bih da mi se sve više sviđa igra naših srednjih vanjskih sa Stepančićem. Sve bolje ga uvode u igru, on dolazi na prvi korak, polukružno, dolazi u situacije koje on voli. Vidi se da su radili na tome i to je jako dobro. I igra s kružnim napadačima funkcionira jako dobro, igrači nižeg težišta poput Marića i Šipića jako dobro odgovaraju Cindriću i Karačiću.
Kad su u pitanju srednji vanjski, nitko nema takav izbor kao Hrvatska. Duvnjak, Cindrić i Karačić su tri igrača koje možeš staviti na bilo koju vanjsku poziciju, jako brzo čitaju igru i prilagođavaju se protivniku. Kad osjete da mogu, da imaju prostora, onda su 'ubojice'.
Što bi još moglo biti bolje? Dosta je rana faza, trebamo vidjeti malo više utakmica kako bismo ih ocijenili protiv kvalitetnijih suparnika. Opet bih se vratio na napad na postavljenu zonu, koji je protiv Bjelorusije bio bolji nego u prvoj utakmici, a tu vidim prostor za daljnji napredak. Svi ostali suparnici koji nam dolaze bit će bolji u vraćanju natrag, naglasak njihovih izbornika bit će na tome da im Hrvatska ne smije zabijati lagane golove.
Svakako je dobro i pozitivno da postoji sinergija svih igrača. Tu su i Šarac i Mamić, koji nisu imali preveliku minutažu, ulazili su kad je već sve bilo riješeno. Bit će zanimljivo vidjeti kako će oni reagirati kad dođu kvalitetniji suparnici. Drago mi je da Stepančić zasad sve dobro podnosi i da dobro izgleda. Naši budući protivnici htjet će igru šest na šest s nama, tu iz naše jake obrane možda nećemo lako zabijati golove, ali ćemo u napadu morati biti kreativniji, i o tome trebamo razmišljati.
Naši navijači u Grazu su super, čudo, ali to smo znali, ista je stvar kao i 2010. godine. Fenomenalno, svi hvale publiku, ona diže igrače, osjećaju se kao na domaćem terenu. Tu prednost treba iskoristiti i u Beču, to nas vodi dalje. Veliki kompliment našim navijačima, svi u siječnju živimo rukomet, pogotovo oni koji su uživo na utakmicama!
Nama koji smo navijači i koji gledamo izvana, put prema završnici ne izgleda loše, ali njima koji su tamo put je jednako težak. Jer, kad si unutra, svaka je tekma teška, svaki je suparnik dobar. Stoga bih se suzdržao od bilo kakvih prognoza. To je ono što smo valjda naučili na puno turnira, nećemo uvijek isto pričati.
Sljedeći protivnik nam je Srbija, treba njih analizirati i pobijediti, pa onda ići dalje, usput stalno radeći na sebi. Srbija je utakmica koja nama znači samopouzdanje, dobar štimung. Treba pokazati dobru igru, probati riješiti stvar što prije tako da svi igraju i da pokažemo širinu klupe. I to je to, nema potrebe za ništa više, to je utakmica kao i svaka druga.