Fenomenalnu utakmicu odigrao je u Szegedu Zlatko Horvat. To da može tako, nije nikad bilo sporno, ali da može kao desni vanjski na taj način, vjerojatno ni sam od sebe nije očekivao. Zabio je 12 komada, sedmerce 3-3, zabio je dva s pozicije, ostalo na prolaz.
Možda se Juan Carlos Pastor kockao na njega, ne vjerujući da može toliko, no, Horvat ga je razuvjerio na pomalo nestvaran način u trenutku kada Zagreb nije imao na terenu ni Žarka Markovića, ni Miklavčiča, ni Vuglača, ni Vekića - sva četiri klasična desna vanjska.
Prvi dio sezone Horvat je djelovao deprimirano, nije ga bilo nigdje, a onda se nakon Eura vratio u punom sjaju. I pokazao puno više od očekivanog, pokazao da je igrač za momčad, u stanju pokrpati puno više od golova iz kontri i penala.
I sad je takav Horvat pred istekom ugovora, u Zagrebu je cijeli život, a Zagreb mu nema mogućnosti ponuditi ni ono što je imao do jučer jer jednostavno nema od čega. A kud god da se okrenete, pa čak i do Pjongčanga, vidjet ćete da novca ima, da novac ne bi trebao biti problem.
Zlaja će svoje mjesto naći, ali je pitanje hoće li Zagreb ikada naći igrača, koji je u stanju 15 godina ostati vjeran klubu na taj način. Kada, uostalom, igra tako kako igra.
Ima li netko u ovoj zemlji tko to može vidjeti, prepoznati ili je baš sve briga za sve? Šteta da Zlaja ne igra curling...