Letimični pogled na prvu od dvije prijateljske utakmice između hrvatskih i njemačkih rukometaša i poraz 25-26 u Areni Zagreb nekima će sugerirati da stanje u rukometnoj reprezentaciji nije idealno.
Odbrojavanje do EP-a u Austriji, Norveškoj i Švedskoj je započelo, do starta novog velikog natjecanja ostalo je dva i pol mjeseca, a ubilježen je domaći poraz. Od jakog suparnika, ali ipak poraz.
Uoči druge utakmice (Hannover, subota, 14.30), kojoj će cilj također biti isprobavanje mladih snaga, to nimalo ne brine Luku Cindrića:
- Rezultat će reći da nije dobro, no mi možemo biti zadovoljni. Na trenutke smo igrali dobro, na trenutke malo lošije. Falilo nam je tih tzv. laganih golova iz kontri i polukontri, ali to je nešto što će se samo po sebi popraviti. Izbornikov je cilj bio isprobati što više toga, vjerujem da je uspio. Može biti zadovoljan onim što je vidio. Daleko smo još od onog što želimo postići, no bit ćemo dobri kad to bude najpotrebnije.
Očekuje li nas ista takva ili slična utakmica u Njemačkoj?
- Oni su uvijek nabrijani, bit će i tamo na svojem terenu pred 10 tisuća ljudi. Realno, mogli smo u ovoj utakmici i bolje, mogli smo ih i prestići nakon one 5-0 serije u drugom dijelu, ali realno gledano, rezultat je u ovakvim utakmicama nebitan. Njemačka je bila dobra, imaju standardno odličnu obranu koju smo teško probijali.
U postavi nije bilo Karačića, Štrleka, Vrankovića... solidne su role dobili mladi?
- Tako nešto je potrebno, sljedeće godine nakon EP-a imamo i OI u Tokiju, imamo dva ciklusa kvalifikacija. Ove dvije utakmice izbornik je iskoristio da mlađi dečki iskoriste minutažu, da se nametnu. Bilo je dosta rotacija i vjerujem da je izbornik zadovoljan viđenim. Dali smo sve od sebe, ali, ponovit ću, poraz u ovakvoj prijateljskoj utakmici ništa ne znači. Kao što ni eventualna pobjeda ne bi značila da je sve u najboljem redu.
Odmah nakon Hannovera, Barcelona u Ligi prvaka igra u Flensburgu...
- Ostajem u Njemačkoj za Flensburg, no to ne znači da će me izbornik poštedjeti u subotu. Svi ćemo dobiti neku svoju minutažu u skladu s izbornikovim namjerama.
Život u Barceloni nakon šest godina u Skoplju (dvije u Metalurgu, četiri u Vardaru) i jedne u Poljskoj u Kielceu?
- Jedna smo velika sportska obitelj na i izvan terena. Sve je super. Lijepo je biti dio toga i stvarno uživam u tom novom poglavlju u karijeri. Ove smo godine jako dobri, želimo otići do kraja, ali je nemoguće nešto predviđati. Pokazali su to zadnja izdanja Final Foura kad su se događale svakakva iznenađenja. Ne pobjeđuje uvijek na najbolji na papiru. Igrom ćemo morati to dokazati. Iako smo prvi u skupini u Ligi prvaka, još imamo dosta prostora za bolja izdanja.
Kako je na Camp Nou?
- Oduvijek sam, još i kao klinac navijao za Barcelonu i želio sam ići na utakmicu. Stvarno je nešto posebno kad se na jednom mjestu okupi skoro 100 tisuća ljudi. To je nešto što valja doživjeti.
U gradu Barceloni ipak sve trenutačno nije bajno, promatrano u svjetlu političkih previranja:
- Prilično je kaotično, sve su ulice zatvorene, situacija nije baš najugodnija. Sreća, let mi je bio u šest ujutro i nekako sam se izvukao iz grada. Kako će se sve to nastaviti, teško je predvidjeti...
Je li moguće predvidjeti predstojeći EP nakon četiri natjecanja bez medalje:
- Nije, znam samo to da ćemo biti pravi i da uz malo sportske sreće opet idemo na vrh. Nitko ništa ne može garantirati, osim da znam da ćemo dati sve od sebe za novi veliki uspjeh...