Zeljko Hajdinjak / Cropix
CROPIX

VELIKI TALENT HRVATSKOG RUKOMETA POGODIO S IZBOROM 'Ademar je najbolji klub za daljnji razvoj i u Španjolskoj mogu najviše napredovati'

AUTOR:
    • Filip Ožbolt

  • OBJAVLJENO:
  • 10.12.2019. u 13:47

  • OŽIVLJAVANJE KARIJERE U ŠPANJOLSKOJ Iako mu je tek 20 godina, Tin Lučin je na ulasku u četvrtu sezonu seniorskog rukometa pred sobom imao vrlo važnu odluku u kojoj je izabrao Ademar i, čini se, pogodio

    Tin Lučin proteklog se ljeta našao na prekretnici. Prije tri godine predstavio se na kadetskom EP-u u Koprivnici kao generacijski talent na poziciji srednjeg i lijevog vanjskog. Taj isti talent potvrdio je sezonom u Zametu, a ona mu je donijela transfer u redove PPD Zagreba kao 18-godišnjem djetetu koje tek mora završiti srednju školu.

    Pod pritiskom se nije snašao, nije se ni navikao na Zagreb, a potvrdio je to i tadašnji trener zagrebaša Zlatko Saračević, koji je svako malo svojim izjavama u medijima pokušavao “probuditi” tada već u razvoju zaostalog Lučina. U višoj brzini nalazio se Halil Jaganjac, u Austriji je nadirao Ivan Martinović, a polako i svi ostali iz generacije juniora koji su minulog ljeta uzeli srebro u Španjolskoj na svjetskoj smotri pod ravnanjem Davora Dominikovića.

    Nakon epizode u Zagrebu vratio se Lučin kući u Zamet na popravni ispit i oživljavanje karijere, ako se to tako i može nazvati za tada 19-godišnjaka. Prošle sezone dokazao je kako je za njega Premijer liga već riješena igrica i mogao je birati između inozemnih ponuda. Najkonkretniji je bio uspavani španjolski div Ademar Leon koji ga je zimus pozvao u svoj kamp, i Lučin je prelomio.

    Zeljko Hajdinjak / Cropix
    CROPIX

     

     

    Ne mogu se požaliti

    - Ademar je najbolji klub za daljnji razvoj i u Španjolskoj mogu najviše napredovati i pokazati što mogu - kazao nam je početkom kolovoza iz Španjolske Lučin.

    Prekretnica spomenuta na početku vjerojatno je bila pozitivna. Daleko od doma, tri godine iskusniji za seniorski rukomet, Lučin je odlučio riskirati i staviti karijeru na kocku. Na sreću, Ademar i trener Manolo Cadenas pokazali su se kao sigurna oklada. Za razliku od kolovoza, kada se iz Leona javio s rezerviranim najavama, prosinac je donio samo osmijeh i sreću.

    - Zasad se ne mogu ni na što žaliti. Od uvjeta za trening, prilike za igru, dosta velike minutaže i života u Leonu. Sve je onako kako bi trebalo biti.

    Krenuli smo s malo lakšim temama, iako se danas za Tina sve čine lagane. Prvi put igra u inozemstvu, bez znanja španjolskog jezika pa nas je zanimalo je li išta u tom smislu popravio?

    - Ono osnovno jesam. Komuniciram na hrvatskom s dva igrača koji ga znaju (Slavić i Mošić), s ostalima na engleskom, a nešto malo i na španjolskom. Razumijem skoro sve, a govorim ono osnovno - priznaje Riječanin koji s trenerom Cadenasom razgovara na engleskom.

    Radio je Manolo prije Leona u Meškovu, u Wisli je proveo tri sezone, ali u njegovu životopisu posebno strše četiri godine španjolske nacionalne klupe i dvije sezone u Barceloni. Iako broji već 64 godine, i dalje je jedan od predvodnika poznate trenerske škole s Pireneja, od koje priliku ima učiti i Lučin.

    - Prije svega, velik je privilegij uopće raditi s jednim takvim trenerom. Manolo je kao čovjek jako dobar i pomoći će na svaki mogući način, ne samo u rukometu. Naša velika prednost je to što njega imamo kao trenera i svakome je plus što može raditi s takvim trenerom.

    Kazao nam je Tin u kolovozu kako je upravo Cadenas bio jedan od glavnih razloga što je potpisao za Ademar, a ni trener nije skrivao svoju namjeru da izbrusi talent kakav je Lučin. Sam je to kazao na igračevu predstavljanju, koji je sva trenerova obećanja ubrzo proživio u praksi.

     

    Punjenje baterija

    - Od početka dobivam povjerenje trenera, bez obzira na to što nisam u nekim pripremnim utakmicama još sve pohvatao. Polako je sve došlo na svoje, i na meni je samo da nastavim kvalitetno raditi - uz oprez će Lučin, kojemu je sjajno došla promjena okoline i odlazak na drugi kraj Europe.

    - Ademar je klub velike tradicije i ljudi ovdje žive za rukomet. U Leonu je rukomet praktički jedini sport koji se prati, i to je jedan dodatni motiv meni da nastavim rasti.

    U prvoj polusezoni u Španjolskoj Lučin se držao upravo tog postulata, kontinuiranog rasta. Kako je period prilagodbe odmicao, tako su i brojke postajale sve bolje. Trenutno je na 46 ligaških golova u 13 susreta, a dva kola prije kraja jesenskog dijela sezone sastav Manola Cadenasa je drugi, s četiri boda manje od Barcelone i dva poraza, od Katalonaca i Bidasoe, dva člana Lige prvaka.

    Šlag na tortu bilo je osam golova zabijenih Balatonfürediju, u susretu koji je Ademaru donio nastup u skupini EHF kupa.

    - Imali smo zasad samo taj poraz od Balatona u prvom susretu u Mađarskoj, koji na kraju nije puno značio jer smo doma uspjeli nadoknaditi zaostatak. Barcelona je ove sezone čudo, a šteta za tu utakmicu protiv Bidasoe što nam je došla baš u prvom kolu. Nismo još bili kompletirani i uigrani, i možda bi bilo bolje da smo negdje u trećem ili četvrtom kolu igrali protiv njih, ali nema veze. Za revanš imamo drugi dio sezone - pripovijeda Lučin koji ne razmišlja o odmoru jer su ispred njega važni ispiti u domaćim natjecanjima.

    - Imamo još dvije prvenstvene utakmice do kraja polusezone i prve četiri momčadi još igraju ASOBAL kup. Imamo još tri ili četiri utakmice do kraja godine, i onda odlazim malo napuniti baterije.

    Iz drugih medija