Zvali smo ga jučer od podneva, a dobili ga u predvečerje. Veselina Vujovića, nekoć stratega PPD Zagreba, sada i više no uspješnog slovenskog izbornika. Doveo je Deželu do četvrtfinala, ali jučer nije odisao oduševljenjem, ni osobitim raspoloženjem.
Barem ne u prvi mah.
- Ma, ne, nego, s oproštenjem, pi.... jer smo tu u Parizu, velikom gradu, samo Katar i mi. Jedino se mi pripremamo za utakmicu koja počinje u 20.45, ali nam uredno dan uoči stave trening od 15.30. Mislim, stvarno... Niti možeš ručati, niti je termin utakmice, niti ne znam kakvo opravdanje naći. No, dobro... takav je organizator i što mi tu možemo - u startu će Vujović.
Možemo malo porazgovarati. Zanima nas malo više Hrvatska. Poznajete jako dobro naše igrače, barem veći dio njih. Naša vanjska linija, posebno Mandalinić, Šebetić i Stepančić - a to su igrači koje ste vodili u PPD Zagrebu - još nije zabljesnula na SP-u. U čemu vidite problem, je li problem u srednjim vanjskima koji bi mogli pokazati više pokretljivosti ili nešto treće?
- Komentirati izvana može biti opasno jer mogu reći nešto što ne stoji, što je pogrešno jer nemam kompletnu informaciju. Očigledno je da je to vanjska linija za poštovanje i ulijeva strah svakom suparniku. Tako bih ja razmišljao kad bih igrao protiv Hrvatske. Daj Bože da se to i ostvari za medalju. Sad, razlozi zbog kojih ne igraju najbolje u ovom trenutku mi nisu jasni. Evidentno je da nisu prepoznatljivi, pogotovo Šebetić i Stepančić, koje sam imao u Zagrebu pa znam što mogu. Jednako Mandalinić. No, ne samo oni, nego ukupna vanjska linija, postava s Marićem, Cindrićem, Duvnjakom nije na razini svoje kvalitete. Iskreno, volio bih da svoju kvalitetu pokažu već protiv Španjolske i uđu u polufinale. Iskreno zato što nikada neću i ne mogu zaboraviti predivne dane u Zagrebu i Hrvatskoj.
Riječ-dvije o Španjolskoj. Koliko je drukčija od Furije na prijašnjim turnirima?
- U utakmicama prije Slovenije uopće nisu djelovali uvjerljivo, onda su nas “rasturili”, da bi protiv Brazila jedva prošli. Mi smo protiv njih stvarno imali loš dan. Jedan od onih kad je bolje ostati u hotelu. Razlika je što je Jordi Rivera u odnosu na Cadenasa puno studiozniji, pristupa svakom detalju, najmanjem segmentu, sve predviđa. Cadenas je više radio na želju, emociju, borbenost. Meni oni i dalje ne izgledaju tako ozbiljni i strašni, bez obzira na to što će neki možda nakon ovih mojih riječi reći da govorim gluposti. Hrvatska ima postavu, momčad koja može odigrati sa Španjolcima, ali za tako nešto ovi vanjski o kojima smo pričali moraju odigrati znatno, znatno bolje.
Što ne smiju raditi protiv Španjolaca?
- Ono što su radili protiv Njemačke, ulazak u velik broj dvoboja “jedan na jedan”. Španjolci su stručnjaci po tom pitanju, imaju, kako se to kaže, jako brze noge. Dakle, treba igrati s brzim protokom lopte oko zone, dobrim zaletom, što otvara prostor za šut ili daljnji pas, asistenciju. Najvažnije je spriječiti njihov protunapad. Nije Španjolska toliko komplicirana u napadu “6 na 6”, koliko u nekoj među-zoni, kad ni iz čega napravi šansu. Tu su možda najjači na svijetu. To valja spriječiti.
Domagoj Duvnjak? Najbolji hrvatski igrač, o njemu puno toga ovisi, ali Duvnjak nikako da se “razbudi”. Je li umoran ili odmoran, teško je reći, ali kako bi ga Vujović vodio?
- Ja ga uopće ne bih vodio! Ne bih ga uopće zvao u reprezentaciju. Sad će netko reći da je to apsurd, ali apsurd je opteretiti ostale igrače. Ako već godinama govorimo o Duvnjaku, njegovu umoru, onda se ne može nikako doći odmarati u reprezentaciji dok u Kielu igra 60 minuta i da ga natovare s tonom tereta, neovisno kakav im rezultat bio. U takvoj bih situaciji njemu rekao “hvala, odmori se i oporavi”. No, zato bih igrao s druga dva vanjska, rasteretio ih, a ne da im Duvnjak bude na klupi pa ih to opterećuje. Ako pogriješiš, eto ti Duvnjaka unutra. Previše se očekuje od Duvnjaka, svi to očekuju, a on to fizički ne može. Kada je zdrav i odmoran, Duvnjak je jedan od najboljih na svijetu. No, u posljednje vrijeme svako veliko natjecanje su problemi s Duvnjakom, čovječe. Ne radi u pripremama, čeka ga se, pa dolazi umoran, s onim podočnjacima i stoji na terenu... Ponekad mi ga bude i žao.
Ispričao je Vujović i kako su njegovi igrači doživjeli utakmicu Katar - Njemačka.
- Gledali su tv-prijenos i navijali za Katar. Objasnili su to time da su se pribojavali Njemačke. Ne znam jesam li baš sretan zbog toga, ali iskreno, da sam mogao birati, jasno da je puno lakši put preko Katara, nego Njemačke. Vidjet ćemo uskoro jesam li u pravu ili ne. (dba)
Priznajem, nemam pojma o rukometu
Irci imaju Bloody Sunday, a rukometno SP u Francuskoj “ludu nedjelju”. U kojoj su ispale Danska, pa Njemačka. To baš niste mogli zamisliti?
- Znam da je ovo rulet i da uvijek ima iznenađenja. U biti, prije sam očekivao da Katar pobijedi Njemačku, nego da to Mađari učine s Dancima. Opet, da mi je netko rekao da će europski prvaci i olimpijski pobjednici otići kući i neće ući među osam reprezentacija, rekao bih mu da nema pojma o rukometu. Tako da u ovom trenutku priznajem da nemam pojma o rukometu - barem je kroz šalu i smijeh, za razliku od početka razgovora, završilo Vujovićevo javljanje iz Pariza.