Sandra Perković prva je koja je uspjela kompletirati kolekciju medalja sa Svjetskih atletskih prvenstava. Dvama zlatnim medaljama i srebru iz 2015. godine, u Dohi je dodala broncu s hicem od 66,72 m. Sandra je i sebe i javnost naviknula na zlatne medalje, ali niti u jednom trenutku u 2019. godini nije bila najbolja. Uvijek korak iza barem jedne Kubanke. Ili pobjednice Yaime Perez (69,17) ili srebrne Danije Caballero (68,44). No, kako god bilo i dalje je najuspješnija bacačica diska u povijesti discipline, samo sa SP-a ima dva zlata te po jedno srebro i broncu.
- Deset puta sam plakala dosad pa mogu reći da sam dobro, rekla je Sandra Perković nakon što je suze izbacivala u sebi i s televizijskim i s radijskim novinarima.
- Plačem jer sam realno bila najspremnija ovdje, ali moje tijelo nije dopustilo da to pokažem.
Suze smo pokušali liječiti podatkom da je i dalje najuspješnija svih vremena, kao i da je jedina koja ima medalje sva tri sjaja.
- Super, ali ja bih radije ta je rubrika bronca ostala prazna i da imam jedno zlato više. Sad opet plačem, a imam broncu. I znam da ću se sutra (subota, nap. a.) smijati jer sam danas mogla biti bez ičega. Mogla su me leđa presjeći već u prvom hicu i ne bih imala ništa, pričala je Sandra jedva kontrolirajući suze koje su u prethodnim minutama bile intenzivnije.
Kubanske bacačica bile su izvrsne i ništa ne bi smjelo zasjeniti njihovu pobjedu. Priznat će to i Sandra kasnije. Yaime Perez je osvojila prvu medalju u karijeri s velikih globalnih natjecanja, a Denia Caballero, prvakinja iz 2015. godine, slavi ukupno treće odličje računajući i OI.
- Obje su odlično bacale, 68 i 69 metara su respektabilni rezultati i to mi je drago. Da su one bile na 66 metara, a ja na 63 izvršila bih samoubojstvo. Svjesna sam da nisam izgubila od anonimki, ali sam danas vrijedila za puno više od 67 metara (66,72). Ako sam iz mjesta bacala 60 metara onda bih sa zaletom trebala baciti deset metara više.
Čestitala je suparnicima s Kariba, ali im poslala poruku za sljedeću, olimpijsku godinu. Sandra Perković je, sjetite se, dvostruka olimpijska pobjednica.
- Kažem, drago mi je da nisam izgubila od anonimki, a vidjet ćemo kako će se snaći. I što će biti sljedeće godine. Za 2011. godinu znamo što je bilo, za 2015. također znamo, a bogami znamo i što je bilo 2019. godine. Sandra Perković (jedini put je spomenula sebe u 3. licu) voli nešto napraviti prije Olimpijskih igara pa onda gristi. U svakom slučaju puno sam toga naučila u ovoj godini, rekla je Sandra.
Utroba Kalifinog međunarodnog stadiona u Dohi i nepunih sat vremena poslije završetka finala Svjetskog prvenstva nisu bili ni vrijeme niti mjesto za ozbiljnije rasprave i analize o sezoni u kojoj nije uspjela prebaciti 69 metara niti barem jednom pobijediti u Dijamantnoj ligi. Puno je važnije da se odgovor pronađe do početka priprema za sezonu čiji su vrhunac Olimpijske igre u Tokiju.