Nemamo baš često priliku vidjeti Sandru Perković na natjecanju u Hrvatskoj. Svake je godine na Hanžekovićevom memorijalu u Zagrebu, prijašnjih je godina sezonu najčešće otvarala na Zimskom bacačkom prvenstvu Hrvatske u Splitu, i to je uglavnom to. Izvan dva najveća hrvatska grada nije bacala jako, jako dugo.
Upravo zato je velika stvar što ćemo je u subotu moći vidjeti kao predvodnicu hrvatske reprezentacije na drugoligaškom dijelu Europskog ekipnog prvenstva koje će se održati u Varaždinu. Na pitanje sjeća li se uopće kada se posljednji put natjecala na stadionu Sloboda u gradu baroka, olimpijska, svjetska i europska prvakinja u bacanju diska ni sama nije sigurna.
- Moj zadnji nastup u Varaždinu... Bilo je to prije puno godina - kaže Sandra.
Konkretno, bilo je to prije sedam godina, u olimpijskoj 2012. Na Kupu Hrvatske je bacila 67,64 m i na najbolji način najavila jedno od najboljih ljeta u karijeri. Samo dva tjedna kasnije je u Helsinkiju obranila naslov europske prvakinje, a mjesec dana poslije toga je u Londonu prvi put postala olimpijska pobjednica.
Kad se male ruke slože
- Jedva čekam vratiti se i opet bacati u Varaždinu. Natjecanja u Hrvatskoj za mene uvijek imaju poseban značaj, a mislim da će ovo biti jako bitno. Jer kao kapetanica hrvatske reprezentacije predvodit ću ekipu u pokušaju za ulazak u prvu ligu - kaže Sandra.
Njezini bodovi u bacanju diska, a očekuje se da uzme maksimalan broj, bit će itekako bitni, ali koliko god želja za probojem u viši rang bila velika, zbog promjene sustava natjecanja u ovom je trenutku realnije da će Hrvatska voditi borbu za ostanak. Od 12 reprezentacija, čak pet ih ispada u treću ligu (u stvarnosti četvrti razred europske atletike), tako da je najvažnije uhvatiti sedmo mjesto.
- Ekipna natjecanja u atletici imaju posebno značenje, jer svatko u svojoj disciplini donosi i daje svoj maksimum i sve to, kad se zbroji, daje veliki rezultat. Tu do značaja dolazi ona uzrečica iz knjige ‘Vlak u snijegu’ ‘kad se male ruke slože’.
Nastup dviju hrvatskih olimpijskih pobjednica, u subotu Sandrin, a u nedjelju Sare Kolak u bacanju koplja, trebao bi biti veliki mamac za publiku. Jer, kao što smo rekli, u Hrvatskoj ih nemamo priliku često gledati na natjecanjima. A pogotovo u Varaždinu.
- Veselim se lijepom vremenu i ugodnoj atmosferi, zato pozivam ovim putem sve da dođu na stadion Sloboda u Varaždin i da u subotu i nedjelju daju podršku hrvatskim atletičarima za što bolji nastup i plasman.
Varaždin je za Sandru važan jer se njime zapravo zahuktava sezona. Pomalo je neobično da se bliži sredina kolovoza, a da Sandra iza sebe ima samo dva nastupa. Naravno, postoji za to dobar razlog, Svjetsko prvenstvo je u nikad kasnijem terminu, krajem rujna i početkom listopada, pa je dio atletičara, uključujući i Sandru, odlučio dozirati broj natjecanja. Ali, nakon Varaždina su pred Sandrom tri mitinga Dijamantne lige (Birmingham, Pariz i finale u Bruxellesu), pa Hanžekovićev memorijal, vjerojatno i dvoboj Europa - Amerika u Minsku... Kreće ono pravo.
- Da, u Varaždinu otvaram svoj drugi dio sezone i nadam se pozitivnom ishodu. Radili smo jako od mog zadnjeg mitinga u Rabatu. Jako sam zadovoljna s pripremama, imali smo malih poteškoća, ali nadam se da one neće ostaviti traga na rezultatu.
Pravi testovi
Nije taj početak sezone bio nimalo uobičajen za Sandru. Tek peto mjesto i za njezine standarde skromnih 63,71 m u Stockholmu, pa treće mjesto i nešto boljih 64,77 m u Rabatu. Kubanke Yaime Perez (69,39) i Denia Caballero (69,20) su u velikoj formi, opasno prijete i žele svrgnuti Sandru s trona. Sprema li najbolja hrvatska sportašica odgovor?
- Mislim da je vrijeme da stara Sandra dođe na scenu. Natjecanja što slijede bit će pravi test za ono što me očekuje u rujnu i listopadu.