Kad je prije deset i više godina preskakao prepone i pomicao granice vlastitih mogućnosti, Damjan Zlatnar često je na natjecanjima trčao rame uz rame s hrvatskim rekorderom Juricom Grabušićem. Slovenski atletičar tada sigurno nije mogao ni naslutiti da će jednoga dana i on sam nastupati pod hrvatskom zastavom. Doduše, ne na tartanu, već na ledenim stazama, u bobu s crveno-bijelim kvadratićima. Baš kao i Grabušić nekoliko godina ranije.
Vlasnik slovenskog rekorda na 110 metara prepone bio je jedan od ključnih ljudi u plasmanu hrvatskog četverosjeda na Zimske olimpijske igre, koje danas počinju u Pjongčangu. Međutim, dok njegovi kolege iz boba već nekoliko dana udišu hladni korejski zrak, Damjan je kod kuće i događaje iz Pjongčanga će pratiti na televiziji. Nema tu, ipak, nikakve afere, Zlatnar je od početka bio svjestan da neće ići na Igre. Uostalom, sve je to već jednom prošao. Prije osam godina je pomogao srpskom bobu da izbori olimpijski nastup u Vancouveru, ali Kanadu, barem tada, nije vidio.
Dvije godine suradnje
I sve mu to nimalo ne smeta, on jednostavno uživa jureći u bobu, a svoj je olimpijski san ionako ispunio odavno, kad je kao atletičar trčao u Ateni 2004. i Pekingu četiri godine kasnije.
- S hrvatskom reprezentacijom surađujem dvije godine, otkad me izbornik Ivan Šola pozvao da pomognem momčadi. U bobu sam već osam godina i to je, uz atletiku, sport koji volim. Nastup na Olimpijskim igrama mi nije bio primaran cilj - rekao nam je 40-godišnji Zlatnar.
Pravila Međunarodne federacije za bob i skeleton (IBSF) dopuštaju nastupe miješanim posadama na utrkama Svjetskog, Europskog i Sjevernoameričkog kupa, ali kad su olimpijske igre u pitanju, to ipak nije moguće. Je li ipak postojala mogućnost da se ishodi hrvatsko državljanstvo za Zlatnara kako bi naš bob išao u Pjongčang u najjačem sastavu?
- U Hrvatskoj imam prijavljeno boravište, ali o državljanstvu nikad nismo ni razgovarali jer se polako i povlačim iz aktivnog sporta - ističe Zlatnar.
Silić je odličan pilot
Da ne bi bilo zabune, nije Zlatnar u avanturu s hrvatskim bobom uskočio da bi se obogatio.
- S obzirom na moje iskustvo u atletici i bobu, moja je uloga bila i trenerska, uvježbavao sam dečke guranje, odnosno start. Za to sam dobivao honorar od Saveza, ali to je bilo više simbolično, za pokrivanje tehničkih troškova.
S obzirom na to da je dvije godine bio praktički standardan član našeg četverosjeda, logičnim se nameće zaključak da će Hrvatska u Koreji biti znatno oslabljena bez Zlatnara. Osim toga, neće biti ni ozlijeđenog atletičara Martina Marića, koji je, također, sudjelovao u kvalifikacijskim utrkama.
- Dražen Silić za mene je odličan pilot i uvijek sam mu spreman pomoći u bilo kojem smislu. Ja sam u četverosjedu bio zadnji čovjek, odnosno kočničar, onaj koji najduže trči, tako da očekujem da bi Hrvatska sada mogla imati potencijalni deficit u startu. Međutim, svi momci su iskusni i vjerujem da će pružiti maksimum - govori Zlatnar.
Zanimljivo je i neobično da Slovenija kao istinska sila u zimskim sportovima nema svoj bob pa je Zlatnar sreću morao tražiti pod srpskim i hrvatskim okriljem.
- U Sloveniji smo prije deset godina pokrenuli bob i skeleton. Teško je, međutim, pronaći prave atlete, koji se ne boje brzine i prevrtanja. Osim toga, kad krećeš od nule, bob je i financijski jako skup što se tiče opreme i logistike. U Sloveniji je, tako, danas aktivan samo skeleton, ali možda će se i bob opet pojaviti.
Partneri s Nijemcima
Kad je već spomenuo financije, pokušao nam je dočarati i koliko košta jedan bob i dodatna oprema.
- Bob dvosjed košta od 40.000 eura, a četverosjed od 80.000 eura pa naviše, ovisno o proizvođaču. Treba reći da taj posao zna samo nekoliko ljudi na svijetu. Komplet klizaljki košta od šest do osam tisuća eura, a za svaki bob vam trebaju dva ili tri para, različitih lukova i debljina za različite uvjete. Gledaju se temperatura leda, pada li snijeg, kiša... Hrvatskoj su bobovi preskupi pa ih iznajmljuje.
Hrvatska će četvrti put u povijesti na olimpijskim igrama imati predstavnike u bobu. U Pjongčangu će, međutim, prvi put imati dvije posade jer je, uz četverosjed, plasman izborio i dvosjed. Najbolji olimpijski rezultat našeg boba zasad je 20. mjesto iz Vancouvera, a Zlatnar je uvjeren da Hrvatska u godinama koje dolaze može krenuti i prema svjetskom vrhu.
- Mislim da ima šanse za to. Pokazali smo da je moguće napraviti rezultate koji te dovode do najvećih natjecanja. Naravno, potrebno je puno sustavnog rada tijekom godina da možeš biti konkurentan u Svjetskom kupu. No, sigurno se može. Hrvatska bob reprezentacija je u partnerskom programu s njemačkom, što je Šola uspio organizirati. Tehnička podrška njemačkog “know-howa” važan je faktor i u tom smislu Hrvatska može konkurirati ozbiljnim nacijama, ali one će, ipak, najbolje materijale zadržati za sebe. U svakom slučaju, suradnja s Nijemcima bitna je za budućnost.
A u toj budućnosti, barem bližoj, Zlatnara bismo ponovo mogli gledati kako uskače u hrvatski bob.
- Dok sam fizički sposoban konkurirati ostalim guračima, svakako ću se baviti bobom i naravno da ću pomoći momcima. U hrvatskoj reprezentaciji dobra je klima, tamo su moji sportski prijatelji, tako da ću s veseljem pomoći ako budem mogao - zaključio je Slovenac.