Unekim normalnim okolnostima sad bi već radio punom parom, nizao kilometre na vodi i skicirao u glavi planove za još jedan napad na olimpijsko postolje. No, umjesto s veslima u rukama, Damir Martin ovih dana “vesla” štakama.
- I tako još dva tjedna - kaže olimpijski doprvak u samcu.
Vukovarac je krajem prošlog mjeseca završio na operaciji kuka u Münchenu. Bilo je to veliko iznenađenje jer se javno nije žalio ni na kakve probleme, štoviše sezona mu je bilo znatno bolja od prošle u kojoj su mu problemi s ozljedama uništili sve planove i ciljeve. Zato je vijest da je završio na operaciji bila priličan šok. No, kad se sportaš odluči na takav korak nekoliko mjeseci uoči Olimpijskih igara, jasno je da drugog izbora, drugog načina liječenja jednostavno nije bilo.
Bolovi su nestali
Pred Martinom je sada dugotrajan oporavak, a rehabilitaciju je već počeo obavljati u klinici Abargo kod fizioterapeuta Ivana Golubičeka. I koliko god se Tokio sada čini dalekim, nema nikakvu namjeru odustati.
- Dobro ide oporavak, sve ide svojim tijekom, zadovoljan sam, jednako kao i fizioterapeuti. Jest da sada moram biti strpljiv, što nije lako jer sam navikao da se nakon treninga rezultati dosta brzo vide i osjete, na nekoj dnevnoj razini. A ovo sada je napredak na tjednoj bazi, ide malo sporije, ali moram se držati protokola i ništa ne brzati kako bi sve bilo sigurno.
Bolovi su, srećom, nestali i to je najbolja moguća vijest.
- Da, onih bolova iz čista mira više nema, jedino kad radim neke pokrete koje ne smijem, onda me, naravno, boli. Ali, kažem, to se događa samo kod nekih ograničenih pokreta.
I dr. Tomislav Smoljanović, naš brončani olimpijac iz osmerca iz Sydneyja 2000., uvjeren je da se sve dobro razvija.
- Smoljanović je vidio nalaze, zadovoljan je, kaže da je operacija super odrađena. Šavovi su dobro napravljeni, sve mu estetski, površinski dobro izgleda, vjerujem da je i unutra isto tako dobro. Sada samo strpljivo i uporno i slijediti dalje protokol oporavka.
Nije baš jednostavno
Ne krije da jedva čeka dan kad će odbaciti štake i krenuti barem s laganim treninzima.
- Za suhi rad ću biti spreman čim se ostavim štaka, prvo što ću smjeti je vožnja stacionarnog bicikla po 20 minuta. Bez opterećenja, moći ću samo vrtjeti pedale težinom nogu.
Zimski treninzi imaju veliku važnost za veslače, ali Martin će ih ove godine morati propustiti. Silom prilika pripreme će za predstojeću sezonu biti skraćene i potpuno drugačije jer u čamac će sjesti tek za pet ili šest mjeseci.
- Moj plan je dati sve od sebe da se spremim najbolje što mogu. A treneri Srećko Šuk i Pero Kuterovac već imaju razrađen pravi plan. Čak su uzeli u obzir i lošiju varijantu, da ću šest mjeseci biti bez veslanja, sve su osmislili. Ali bit će to u svakom slučaju veliki izazov.
Kako psihički podnosi ovu situaciju i činjenicu da se ne može pripremati za najvažniji događaj u četverogodišnjem ciklusu?
- Nije baš jednostavno. Ali, više me pogađa to što sam trenutno ovisan o drugima i što osjećam da maltretiram suprugu i sve oko sebe. Kako sam na štakama, moram stalno tražiti “dodaj mi ovo, dodaj mi ono”, ne mogu ništa napraviti sam, tako da se baš osjećam kao beba od sto kila koju treba dvoriti.
Pomalo je i nevjerojatno da je s takvim bolovima u kuku uspio imati bolju sezonu od lanjske. Bio je peti na Europskom i osmi na Svjetskom prvenstvu, uspio se kvalificirati na Olimpijske igre.
- Prošle godine su me leđa baš gadno boljela, nisam uopće mogao ni sjediti, ni bilo što drugo, a sve je to vjerojatno bilo od kuka. Samo što se problemi nisu reflektirali na kuku, nego sam ga vjerojatno nesvjesno štedio, a opterećivao leđa i to se osjetilo. I sad kad sam zaliječio leđa, kad sam dosta ojačao, izašlo je na vidjelo ono što je stvarno bio problem. Takva je barem moja pretpostavka.