Mogu li vas nazvati za pet minuta, kada izađem iz tramvaja, idem na faks.

Iznenađenje u prvi trenutak nakon kratkog telefonskog odgovora na naš poziv odbojkaša HAOK Mladost Krune Nikačevića. Jer, ovaj 23-godišnji hrvatski reprezentativac, za razliku od većine sportaša, još se uvijek vozi gradskim prijevozom i - redovno studira. Ono što je nekada, u prošlom stoljeću, bilo normalno kod mnogih sportaša, danas nažalost izaziva čuđenje.

Odbojkaši Mladosti se očito još uvijek ponose nazivom svog kluba, Hrvatski akademski odbojkaški klub, i to nije samo četveroslovna kratica uz ime kluba već i njihovo životno opredjeljenje. Jer, ima tu studenata i studentica, pa i rektorovih nagrada, ali, vratimo se mi Kruni... Možda je uvod pretenciozan, no doista je nažalost danas iznimno malo vrhunskih sportaša koji će vam se javiti na taj način.

Dakle, ovaj dvometraš iz Novigrada, koji je igrao u srednjoškolskim danima za Rovinj, što je bila “patnja” za roditelje koji su ga razvažali na treninge i utakmice, jer je udaljenost oko 57 km, s početkom studija preselio je u Zagreb gdje je upisao sportašima ne baš atraktivan Filozofski fakultet. Smjer, povijest i - ruski! Kakav je lik taj Kruno...

I, gdje je zapelo na faksu?

- Nije zapelo, ide sve po planu, redovno, i baš koristim slobodno jutro za sređivanje apsolventske godine. Sljedeće bih godine trebao diplomirati.

Stari znanci

Danas (petak, 19.00) u Domu odbojke ugošćujete u 3. kolu MEVZA lige imenjaka iz Brčkog, Mladost s kojom ste se u pripremnom periodu susretali..., koliko ono puta?

- Odigrali smo s njima tri pripremne trening-utakmice. Najprije su oni, još s početka priprema došli k nama u Dom odbojke na dva dana, a onda smo mi dva puta bili u Brčkom, jednom na turniru koji su oni organizirali i jednom njihov drugi klub Jedinstvo. Mladost je, uzgred, jača od Jedinstva.

I, kako je to izgledalo?

- U Zagrebu smo bili baš na početku priprema, bez Ivana Raiča i Timofeja Pouluiana, Stefan Kovačević tek je došao, no odigrali smo, koliko se sjećam, dosta dobro, i pobijedili. Onda smo na turniru u Brčkom izgubili 3:1, s tim da je bilo dosta gusto u svakom setu, te da smo dosta kombinirali sa sastavom tada. Ja sam tada recimo, igrao primača-pucača. Niti tada nismo bili kompletni, nije još stigao Ukrajinac Timofej.

Morao krpati

Ukrajincu ste valjda vi najbolji prijatelj, s obzirom na jezik, zar ne?

- Timofej govori ruski, naravno, ali i engleski, tako da se sa svima sporazumijeva bez problema. Lani je igrao u ljubljanskom ACH Volleyu, tako da mu ni hrvatski nije nepoznat. Ali, da, on, doktor Žukovski i ja sporazumijevamo se na ruskom jeziku, što meni jako dobro koristi kao praksa za fakultet. A tko zna, možda jednom i zaigram za neki ruski klub, potrudit ću se.

Mladostaši su od službenih utakmica do sada u sezoni odigrali dva susreta MEVZA lige, izgubili neočekivano kod kuće od Kaštelana 2:3 i u prošlom susretu u Austriji pobijedili Waldviertel 3:0, pa ste trenutno drugoplasirani, iza Calcita. Kruno, poznat kao univerzalni igrač, u Austriji je igrao....?

- Srednjeg blokera....

A danas će igrati...?

- E, to nek’ ostane mala tajna, nećemo sve otkrivati suparnicima - smije se Kruno, prihvaćajući šalu.

- Ma nije to meni problem, mogu ja igrati i srednjeg blokera i korektora, primača-pucača vjerujem da neću, to je ionako bilo samo u slučaju nužde, bilo je nekih ozljeda pa sam morao uskočiti.

A kada bi mogao birati, što bi najradije igrao?

- Znate što, ja uživam u odbojci, i najvažnije mi je da igram. Na srednjaku ili korektoru, svejedno. Veselim se svakoj utakmici. Ovo sam ljeto u reprezentaciji igrao srednjaka, puno sam naučio, zadovoljan sam i lijepo mi je na sredini. Ali, kažem, mogu ja pokrpati rupe gdje treba, ne bojim se...