Prije samo pet godina bio je na životnom dnu, ovisnik o metamfetaminu, bez nade i perspektive. Ili kako je sam rekao, bio je pet posto udaljen od smrti. Danas je Luvo Manyonga (27) svjetski prvak i olimpijski doprvak u skoku u dalj, jedan od najboljih i najomiljenijih svjetskih atletičara, čovjek koji si je za cilj postavio rušenje čudesne granice od devet metara. I čovjek koji će 4. rujna biti jedna od najvećih zvijezda Hanžekovićeva memorijala. Manyonga je tip kojeg se definitivno isplati doći vidjeti na stadion Mladosti uz Savu.
Svjetski juniorski prvak
Mayongina životna priča, bez pretjerivanja, izgleda kao predložak za holivudski blockbuster. Odrastao je u bijedi u gradiću Mbekweniju na jugozapadnom rogu Afrike, u obitelji u kojoj su otac vozač kamiona i majka čistačica jedva krpali kućni proračun. Tata John rijetko je bio doma, a majka Joyce je u takvoj situaciji, priznao je kasnije Mayonga, teško održavala autoritet nad troje djece. Luvo je spas od teške situacije kod kuće pokušao pronaći u atletici i na početku se to činilo idealnim rješenjem. Bio je strašan talent, a sreća je bila što ga je na vrijeme uočio i dalje gurao lokalni trener Mario Smith.
Prvi međunarodni uspjeh ostvario je 2009. kada je bio treći na Afričkom juniorskom prvenstvu, a samo godinu dana kasnije u kanadskom je Monctonu skočio na svjetski juniorski vrh. U korejskom je Daeguu, na seniorskom SP-u 2011, bio peti. I umjesto da mu karijera od tog trenutka nezaustavljivo krene prema naprijed, dogodilo se upravo suprotno. Prvi veći novac koji je zaradio u Daeguu pokazao se kao prokletstvo. Svi su u obitelji tražili svoj dio, a Manyonga se nije znao nositi s tim i ubrzo je upao u dugove. A da priča bude tužnija, i u pakao droge. Počeo je koristiti tik, lokalnu inačicu metamfetamina, i nije trebalo čekati dugo da padne na doping-testu.
- Nisam htio tražiti otvaranje B uzorka jer sam znao da sam kriv. Ali nisam se drogirao da bih bolji bio u sportu, drogirao sam se da pobjegnem od životnih problema - ispričao je kasnije Manyonga.
Dobio je 18 mjeseci suspenzije i pristao na rehabilitaciju, ali povratak sportu je trajao puno dulje. Jednu od ključnih uloga odigrao je irski kondicijski trener John McGrath, živopisan lik, koji je prije toga čistio ulice i radio u cirkusu. McGrath je počeo raditi s Manyongom na fizičkoj pripremi, a ponovo ga je spojio i sa Smithom. No, samo nekoliko mjeseci kasnije Smith je poginuo u prometnoj nesreći i to je opet bacilo Manyongu nekoliko koraka unatrag. Nije čak uspio ni doći na sprovod voljenom treneru jer se nadrogirao s prijateljima i zakasnio na vlak.
McGrath je shvatio da će Luvo umrijeti ako nešto ne poduzme i uz pomoć poznatog južnoafričkog plivača Ryka Neethlinga, olimpijskog pobjednika, planirao ga je smjestiti na Kubu, zemlju sa sjajnom školom skoka u dalj. No, problemi s novcem i vizom su uništili i taj plan.
I kad se već činilo da Manyongi nema spasa, predsjednik Južnoafričkog olimpijskog odbora došao je jedan dan u njegovu obiteljsku kuću i nagovorio ga na promjenu. Smjestio ga je u kamp Sveučilišta u Pretoriji, u istu kuću u kojoj je živio Sizwe Ndlovu, član veslačkog četverca, koji je u Londonu 2012. osvojio zlato. Ndlovu je govorio Manyongi o olimpijskim igrama, zapalio u njemu vatru i vratio ga na pravi put.
Propustio pet sezona
Luvo je propustio čak pet sezona na otvorenom, a natjecanjima se vratio 2016. Nije trebalo dugo čekati da njegov talent ponovo dođe do izražaja. Ispunio je olimpijsku normu i nekoliko mjeseci kasnije osvojio srebro u Rio de Janeiru, a godinu dana kasnije u Londonu je postao i svjetski prvak.
Posljednje je dvije sezone Manyonga u senzacionalnoj formi, čak devet puta skakao je preko 8,50 metara. Samo je četvorici daljaških velikana u povijesti to uspjelo više puta, a Manyongi je tek 27 godina imat će priliku napredovati na toj ljestvici. Ove je sezone već pet puta letio preko 8,50, što je doseg kakav smo posljednji put vidjeli 2009. kada je to uspjelo Dwightu Phillipsu.
Takav Manyonga za manje od dva tjedna stiže na Hanžekovićev memorijal, gdje ćemo sa zanimanjem pratiti hoće li srušiti rekord mitinga, koji sa 8,45 metara još od 2007. drži bivši olimpijski pobjednik i svjetski prvak Irving Saladino. S obzirom na Manyonginu formu i konstantu na daljinama preko osam i pol metara, odlazak Saladinova rekorda u povijest se ne čini kao loša oklada.
Rekordi nisu vječni
A ispuni li se još jedan Manyongin san, možda ćemo se za koju godinu moći hvaliti da smo u Zagrebu gledali čovjeka koji je ušao u povijest sporta. Južnoafrikanac, naime, silno želi postati prvi atletičar koji je skočio preko devet metara, čime bi srušio svjetski rekord Mikea Powella (8,95), koji stoji od 1991. Manyongin osobni rekord je 8,65, još je to daleko od čarobne devetke, ali ustabilio se na rezultatima preko 8,50 metara, a to je dobar preduvjet za sljedeći korak.
- Moj je san postati prvi čovjek koji je skočio preko devet metara. Predugo se nitko nije približio toj granici, a ja znam da sam sposoban skakati puno dalje od trenutačnog osobnog rekorda. Ne znam kada će se moj san ispuniti, ali nijedan rekord ne bi trebao trajati vječno - poručio je Manyonga.