Još samo danas do 24 sata. Još samo je toliko ostalo do zatvaranja prijava za 34. kros Sportskih novosti, koji se u suradnji s Hrvatskim atletskim savezom, Hrvatskim olimpijskim odborom i uz pokroviteljstvo Državnog ureda za šport, održava 9. travnja. Mjesto na kojem će se naći tisuće mladih iz cijele Hrvatske, osnovnoškolci, srednjoškolci i studenti je kao i proteklih godina - Bundek. Mjesto za koje će mnogi reći da ima najpregledniju stazu za kros.
- Nikad nisam imao priliku trčati na Bundeku, ali sam zato bio gost Krosa SN i uživao gledajući tisuće mladih kako tamo trče.
Slavio dva puta
Branko Zorko možda nije trčao na Bundeku, ali je svakako jedna od najvećih priča, koju je otkrio baš Kros Sportskih novosti.
- Zauvijek ću pamtiti tu pobjedu i naslov preko dvije stranice Sportskih novosti “Rođen je novi Dane Korica!” - ponosno će legenda hrvatske atletike, svjetski i europski medaljaš na srednjim prugama.
- U to vrijeme atletiku je u vašem listu pisao glavni urednik Vilko Luncer. Veliki stručnjak koji je očito već na toj mojoj prvoj velikoj utrci vidio nešto u meni. Tu su me primijetili i ostali, tu je sve krenulo.
Imao je 17 godina kada je “sve krenulo”.
- Trčali smo u Maksimiru, bio je jako lijep dan, puno ljudi na startu i puno provjerenih imena. Ja nisam bio nikakav favorit, ali eto, pobijedio sam. Tri tjedna prije trčao sam svoju prvu utrku, također kros i to na 4 km. Ali kako sam bio potpuno neiskusan, bio sam četvrti. U Maksimiru se trčalo 1.700 m i već tada se vidjelo da meni, kao uostalom i cijelu karijeru, više leže te srednje dužine. Pogotovo 1.500 m.
Danas žali samo za jednim.
- Žao mi je što nisam više puta trčao kros SN. Ali prije me nikad nitko nije prijavio. Trčao sam samo dva puta. Kao srednjoškolac, maturant i još jedne godine kao vojnik 5. armijske oblasti.
Oba puta je pobijedio.
- Na žalost, ne mogu se pohvaliti kao jedna Maja Pačarić koja je apsolutna rekorderka po broju pobjeda.
Ulovila ih je čak devet.
- Svejedno, meni je Kros SN obilježio sportski put.
Kakvo god vrijeme vani bilo, Zorko je uvijek birao trenirati - vani. I to ne na stadionu, po mogućnosti to su često bile šume, ma, samo da je u prirodi. Onda i ne čudi što je kros jedna od njegovih velikih ljubavi.
Amateri na stazi
- Uvijek sam bio sportaš koji je volio trenirati u prirodi, a natjecati se u dvorani. Ali iako obožavam kros, svjetska i europska prvenstva u krosu nisam trčao. Tamo se trčalo na 8 ili 12 km. To je za mene ipak bilo previše. Ma, kros je poseban, on ti lako uđe pod kožu zbog prirode u kojoj trčiš, ali i zato što je u njemu sve dopušteno. Sada na SP-ima u krosu namjerno rade umjetne prepreke da bude što teža staza pa je posipaju vodom da bude više blata... To su posebni izazovi.
Posebne izazove donijet će i Bundek u nedjelju, a Zorko je dao savjete kako se nositi s njima.
- Na tim masovnim startovima moraš se nekako izboriti za prvu skupinu jer ako te zatvore sa svih strana... Makar, dosta je to duga staza, ima vremena izboriti se. Kod Bundeka je dobro što ima puno prostora, puno širine za trčanje, teško se dogodi da te netko potpuno zatvori. Pogotovo ako si spreman.
A što ćemo s amaterima kakav je i sam Zorko bio kada je trčao prije 32 godine?
- Amateri i stvaraju najviše problema na stazi - smije se Branko.
- Zbog neiskustva, neznanja jurnu prvih 200-300 m puno snagom, pa uzdrmaju i ove iskusnije koji pojure za njima, ali već nakon 300-tinjak metara se utrka smiri. Treba svakako biti oprezan jer ima dosta neravnina, trči se po travi, pa šljunku, dio po asfaltu... Treba paziti jer to je kros. U njemu je sve dopušteno!