Vratio se Igor Vori. Treći puta u svoj klub - Zagreb. Dugogodišnji prvi pivot hrvatske reprezentacije, kapetan, čovjek koji je u karijeri bio svjetski prvak, olimpijski pobjednik, pobjednik Lige prvaka, osvajač kupova i prvenstva u pet zemalja u kojima je igrao, najbolji igrač SP-a u Hrvatskoj 2009, koji je za tu godinu nominiran i za najboljeg igrača svijeta, godinu prije najbolji obrambeni igrač Eura u Norveškoj, čovjek koji je igrao u velikim klubovima poput Barcelone, PSG-a i HSV-a, vraća se u za njega prvi i najveći klub. I to ne od jučer najveći, jer je potpisao dvogodišnji ugovor, nego oduvijek.
Iskreno, mnogi sumnjaju da će biti pojačanje jer godine su stisnule, ali Vori uopće ne misli tako. A ni Veselin Vujović.
Dok odmara na Braču i čeka start priprema sa zagrebašima, prvi put je otvorio dušu nakon rastanka sa PSG-om i reprezentacijom. Nije nagao tip, koji će govoriti bez kočnica, uvijek će pronaći način za sve, jer kaže...
- Ne treba meni tako nešto, u konačnici što mi to znači, hoće li meni zbog toga biti bolje? Ja sam sretan čovjek, zadovoljan svime što sam postigao u karijeri i moja jedina poruka je da se u Zagreb nisam došao oprostiti od rukometa, nego igrati u velikom stilu i pomoći klubu da se digne do visina kojima teži.
Želio sam kući
Zašto Zagreb, bilo je i drugih ponuda?
- Želio sam se vratiti, Zoran Gobac ima velike zasluge za to. To što se govori o nekoj mojoj funkciji nakon završetka igračke karijere, godi jer čast je biti dio svega toga. I veselim se... Ali sam sebi kažem, “ti još igraš i toga se drži. Pusti to što će biti za nekoliko godina”.
Dakle, možda nakon Zagreba nastavite igrati negdje drugdje?
- A, to više ne, hvala, dosta je bilo. Više ne idem nikamo. Znate kakva je situacija kad me kći neki dan pita, “tata, kad ćemo kući u Pariz?”, a sin je već drugi razred osnovne škole... Dosta je.
Živciraju ga procjene o godinama, o tome da je spor, da ne može više...
- Opasno me živciraju jer se radi o paušalnim procjenama, koje nisu utemeljene ni u čemu, ali o tome mi se uopće više ne da raspravljati. I neću izgubiti kontrolu sigurno. Znam cijeniti ono što sam uložio da bih ostvario to što imam, ne treba mi nitko reći, ali nisam od onih “usta moja, hvalite me”... Samo me žalosti što se u svemu, pa tako i u rukometu izgubilo poštovanje za neke stvari. A poštovanje je temelj svega.
Na epitet da je spor se osvrnuo dodatno.
- Evo detalj, PSG je prošle sezone zabijao 30 u prosjeku, a ja sam igrao puno i dugo. Trebam li što dodati.
I na ono “star” se osvrnuo...
- Nevjerojatno je da se to kod nas potencira, a recimo Omeyer, Narcisse ili Gunnarson nisu stari, trebaju Francuzima i Islanđanima, trebaju PSG-u... Ma, da završim, stvar je samo u tome možeš li ili ne. Nema tu stari - mladi. Ja sam dokazao da mogu. Radim na sebi i izvan priprema i igranja, svjestan da mnoštvo stvari nije isto kao kada mi je bilo 20, ali nosiš se s tim. Tko ne može, otpada.
Koliko realno može Vori?
- Može puno više nego što neki misle, 60 minuta sigurno, 60 minuta dva dana u nizu malo teže, iskreno, ali 45 minuta uvijek. Fikus sigurno neću biti, motiv imam, mogu puno pomoći mlađim igračima, a apsolutno sam spreman i uzeti odgovornost.
Što kaže Vujović, kako vidi Vorija u toj novoj Zagrebovoj priči?
- To će mi tek reći. Godi mi odnos koji ima, razgovarali smo puno, razgovaramo vrlo često i ovih dana. Vuja je bio velik igrač i sjajan je trener. Ako su rekli da je prva sezona bila slučajna, druga sigurno nije bila jer je to nemoguće. Zagreb ima svoj put, dobar, ima nas iskusne - Valčiće, Horvata, Stevanovića, mene - niz mladih i zadovoljstvo mi je što će Arena sigurno moći uživati i iduće sezone u rukometu.
Nije sve u novcu
Novi suigrači su perspektivni Šušnja i Kontrec. Što mislite o njima?
- To što mislim, reći ću im nasamo, ali je jednako važno i to što oni misle o meni. Tako funkcionira momčad.
Očekuje se puno - od momčadi?
- Svjestan sam da smo dobri, a to puno, uostalom, očekujemo i sami od sebe. No, za to nema garancije. Samo borba, u kojoj se ne smije odustati.
Poznati su europski omjeri kvalitete pa je pitanje koliko u toj cijeloj priči realno može Zagreb...
- Može prilično, momčad je relativno mlada, željna dokazivanja, a takve mogu napraviti svašta. Ima puno momčadi u Europi koje mogu više uložiti, kao jedan Veszprem, Kielce, PSG, Barca, Kiel... ali kako će to sve u konačnici izgledati, ne ovisi o tome. Zato kažem, mi možemo sa svima, veća kvaliteta ne mora uvijek biti i prednost jer kada prorade ega - a u velikim momčadima ih ima na pretek - onda se puno toga može srušiti. Tko mi kaže da toga nema, taj laže.
Koji vam se igrači posebno dopadaju u Zagrebu, igrali ste prošle sezone protiv njih?
- Puno ih je stvarno, Zagreb je po tome specifičan u Europi. Recimo, strašan su potencijal Šebetić i Mandalinić na šuterskim pozicijama, pa Pavlović, koji je najveće iznenađenje sezone, koji je igrao u velikom stilu i nije pao kako su mnogi očekivali. Pa Vujić, pa ovi dečki iz Slovenije koji stižu. Recimo, znam da je Miklavčič odličan, iskusan, da će puno pomoći jer igrao sam protiv njega, a vidio ga i u Francuskoj gdje nije imao sreće s klubom. I ono što je bitno, ti do jučer klinci imaju danas iza sebe dvije-tri sezone Lige prvaka i to će se sigurno vidjeti.
Skupina Lige prvaka je “vesela”?
- U novom sustavu takve su obje skupine. Bilo bi dobro biti među tri, tome ćemo težiti, ali ni to nije garancija za prolaz u završnu fazu. Kielce je prvak Europe, Löwen je prvi put postao prvak Njemačke, Vardar je već tri godine vrh, Szeged je doveo odjednom 11 sjajnih igrača i time rekao sve, pa Meškov, koji je višestruko jači od Bešiktaša, pa jedan Kristianstad koji igra brzo, trče k’o manijaci, pa Celje koje je uvijek velik rival. Na ne vidim slabog. A jako bih volio vidjeti Zagreb u Kölnu, to je strašan motiv meni, a tek “klincima”...
A tek SEHA liga...
- Što reći, kao Liga prvaka s Veszpremom, Vardarom, Celjem, Gorenjem... I to mi je motiv jer to je jedina liga koju još nisam osvojio. A još nisam igrao u ligi koju nisam osvojio.
U njoj će biti i vaš najveći prijatelj Lino Červar. Vi kod Vujovića, a njih dvojica se baš ne vole. Možete li to promijeniti, utjecati?
- Nije to moj posao, niti se hoću s tim baviti. Vuja je sada moj trener, a Lino je puno učinio u mojoj karijeri i to je stvar koja se ne mijenja. Mi smo devet godina surađivali u klubovima i reprezentaciji, nije svaki put bilo idealno, ali da nije bilo toga, da nije bilo onog Conversana nekad, danas ne bismo uopće razgovarali o rukometu. Dakle, neću ih miriti, poštujem ih obojicu i tako će ostati.