10. rujna je Hrvatski olimpijski dan, posvećen datumu utemeljenja HOO-a, kao najviše nevladine sportske institucije u RH. Tim povodom u Dječjem vrtiću Špansko ugostili su dva zlatna hrvatska olimpijca, Gorana Šprema i Vedrana Zrnića, koji su svoje djetinjstvo proveli u ovom zagrebačkom naselju. Zrnić je čak i išao u spomenuti vrtić i bilo je zanimljivo vidjeti reakcije mnogih koji su ga se sjetili iz tih dana. Njihove prijateljice i prijateljice su danas mame i tate djece koja rastu u Španskom i koja su na opće oduševljenje imala priliku upoznati se s jednom od najsjajnijih priča hrvatske olimpijske povijesti. Puno se puta zna reći da klincima treba ukazati na takve stvari, da se to čini rijetko ili nikako i zato je posjet Zrnića i Šprema “svom vrtiću” izazvala totalnu rukometnu ludnicu.
Ravnateljica, tete i prva tambura vrtića striček Miro sjajno su pripremili djecu za dolazak zlatnih olimpijaca. Za dobrodošlicu su im otpjevali himnu vrtića. A veliki dečki su, da ugođaj bude potpun, ponijeli zlatne medalje, lopte i spremili se na svu silu pitanja, pa na kraju izveli i legendarnu gusjenicu i zaigrali rukomet.
Zrnić se sjetio griza
- Sve može, ali ako ne inzistirate na gusjenici, bilo bi dobro, jer ako kleknem, bojim se... - u svom je stilu dječju izvedbu popratio Goran Šprem, no na kraju ipak nije odolio šarmu klinaca, pa je sa zlatnom medaljom i loptom sjeo među njih i pričao im svoje olimpijske priče. Zrnić im je ispričao da je išao u sobu do dvorane i upitao postoje li još one metalne šalice i griz, čime se za još korak približio klincima.
A onda su krenula pitanja, prvo igrača za klince. Recimo....
Tko se od vas bavi sportom?
- Ja, ja, ja, moja seka, moj brat, ja imam medalju, moja seka ima tri medalje s pahuljicom...
I onda drugo pitanje, tko ima mobitel, tablet, PlayStation. Odgovora je bilo barem duplo više. A onda je sa zakašnjenjem uletio dječak s gipsom na ruci, spontano došao do Šprema, sjeo mu u krilo, a sve je kasnije završilo potpisom na gips. Pitanja su išla k’o po špagi, a neki ih nisu uspjeli izvesti zbog silnog uzbuđenja.
Rukometaši uče pasti
Kako se osvaja olimpijsko zlato?
- Puno rada, treninga, spavanja, zdrave prehrane...
Je li to teško?
- Nije ako voliš, ali nije ni lako, jer svi to žele. Evo, recite mi tko je kod vas u vrtiću najbrži.
I, naravno, barem 20 rukica je krenulo u zrak, a Šprem je mudro zaključio.
- E tako je i kod nas, svi misle da su najbolji, a samo jedan može biti.
Bole li vas udarci?
- Izbrojiš do deset i ne. Kada treniraš rukomet, učiš i pasti, uopće ne razmišljaš o bolu - kaže Zrna.
A kada se osvoji zlato, kako vam je bilo na postolju?
- Lijepo, uživaš, jer to je stvar koja se dogodi možda jednom u životu. Bili smo jako sretni i ponosni - kaže Zrnić.
Lagati se ne smije
A pijete li sok ili vodu?
- Kada igraš i treniraš uvijek vodu.
A Cedevitu?
- Ne baš... Ali iskreno, u svom će stilu Šprem, nakon što smo osvojili zlato, popili smo pivo.
- Joooj, bila je reakcija iz publike, na što će zlatni:
- Rekli smo iskreno, jer se lagati ne smije.
Inače, Šprem ima dvoje, Zrnić troje djece.
I trajalo je to, na kraju je završilo pucanjem na gol pravim loptama. Prvo na prazan uz zlatne savjetnike, pa onda na golu sa zlatnim olimpijcima kojima su na odlasku mahnuli i “dali pet”. Da, pitali su ih, spavate li u vrtiću. I odgovor je u glas bio.
- Neee, mi smo veliki...