PIŠE: DUBRAVKO ŠIMENC
Ovakve mi utakmice pružaju tu čarobnu priliku da se vratim u svoju sportsku prošlost, pa navire neka sjećanja na velike utakmice, u različitim natjecanjima. Uvijek mi je među prvima u mislima Atlanta ‘96. i četvrtfinale protiv tadašnje SR Jugoslavije. Četvrtfinala su, u svim sportovima, utakmice na ispadanje, uvijek velik stres za sportaše. Za sve.
To smo vidjeli i prije koji tjedan na nogometnom SP-u, ogled Hrvatska - Danska. Ono što me u našoj vaterpolskoj reprezentaciji još od prošle godine oduševljava jest prije svega nevjerojatna mirnoća i pozitivnost izbornika Ivice Tucka.
Veliku je tu ulogu odigrala prof. dr. Barić, psihologinja koja već tri godine radi s reprezentacijom. Opet, nije samo ni Tucak u pitanju. Kompletan stožer, od pomoćnika Smodlake preko dr. Labara, kondicijskog Kuterovca, fizioterapeuta Luketića... Svi oni stvaraju dobro ozračje, odišu optimizmom. A to je nužan temelj dobrog rezultata.
Oni su sada ušli u borbu za medalju, a to je cilj svakog sportaša. U našem sportu stalno živimo s bremenom da se nužno “mora”; uvijek se mora osvojiti medalju. Međutim, razgovarao sam s našim dečkima i trenerima ovdje u Barceloni odmah nakon utakmice s Crnom Gorom i zamijetio sam nevjerojatnu mirnoću. Sjajno! To je nešto što, moram priznati, u moje igračko doba, nismo imali. Nije baš bilo tako.
Velik je broj i pozitivnih ljudi oko te reprezentacije, od predsjednika Saveza, izvršnog direktora, članova Upravnog odbora, sponzora, partnera, a ja znam da je takvo što igračima jako važno. Tako znaju da nisu sami. Zato su se oni u utakmici s Crnom Gorom uspjeli vratiti nakon, priznajmo, slabog početka i pobijediti. To mogu samo pravi, vrhunski sportaši. Pozitivci.
I još nešto, strašno važno: samo prisustvo Sandra Sukna, kapetana ove momčadi, nešto je što me baš ispunjava zadovoljstvom. Tko je god u Savezu došao na tu ideju, svaka mu čast.
U polufinalu su četiri momčadi od kojih se očekivalo da će biti u borbi za medalju. Osobno sam jedino ipak malo više očekivao od Mađarske, a eto, jedne vrlo jake Crne Gore nema.
Što se tiče polufinala, znam da će Ivica Tucak sigurno pripremiti momčad najbolje što može. Ovo je stvarno El Clasico, a kada igra ovakvu utakmicu, sportaš uvijek u podsvijesti ima prethodno. Tu smo mi pobijedili, teško, ali velikog suparnika, te je to od nemalene koristi i značaja večeras. Otvorimo li utakmicu malo bolje nego protiv Crne Gore, mislim da će Hrvatska opet imati finaliste!