Uviše od stoljeća organiziranog igranja vaterpola u Hrvata (od 1908. i prve utakmice na splitskim Bačvicama) do današnjih dana s loptom se u vodi igralo uzduž cijele jadranske obale pa potom u unutrašnjosti uz rijeke. Uz Savu (u Zagrebu i Slavonskom Brodu), Kupu (u lijepom bazenu u Sisku), pa odnedavno uz Dravu (Varaždin)...
Vaterpolo na Dunavu
Napokon je kucnuo čas da se vaterpolo spusti i uz Vuku i Dunav. U prelijepi, a za modernu hrvatsku državu i našu nezavisnost osobiti Vukovar. Zaokružena priča. Ili možda bolje, sastavljen okvir za nove, još blistavije priče jednog od najtrofejnijih i najstarijih sportova u Hrvatskoj.
Večerašnji spektakl u Borovu naselju, u novom bazenu na mjestu negdašnjeg što ga barbari porušiše kao i cijeli grad, ali sada natkrivenom, još sjajnijem, ljepšem i funkcionalnijem, Hrvatska vraća samo djelić onoga što vječno duguje ovom gradu. U tomu se sagleda sva bit i veličina večerašnje utakmice.
Dolazak Barakuda s jedanaest olimpijskih srebrnjaka iz Rija, među kojima su četiri olimpijska zlatnika iz Londona (Bušlje, Buljubašić, Joković i Sukno), najljepši su mogući vaterpolski dar ovom gradu. No, još važnije je da se s ovim bazenom oplemenjuje grad junaka.
------------------------------------------------------------
Ovaj grad nas je sve zadužio i obavezni smo mu barem nešto vratiti
Izbornik Barakuda vrlo je racionalno i sažeto objasnio što za njegovu momčad znači predstojeća utakmica, ali i zašto u grad na Vuki i Dunavu dolazi s najboljih 13, bez ikakvih oprobavanja mlađih snaga i slično.
- Meni je iznimno drago što smo prva hrvatska reprezentacija koja u službenom nadmetanju nastupa u gradu junaka. Ako uspijemo tim ljudima, koji i danas teško žive, barem na trenutak vratiti smiješak na lice, mislim da smo napravili sve. Drago mi je što postoji veliko zanimanje za utakmicu. Potez Saveza za igranje na ovom predivnom bazenu pun je pogodak i nisam ni trenutka dvojio oko toga s kojim ćemo sastavom doći u Vukovar. S najjačim - rezolutno će Tucak.
Osmijeh na licu
Igrači su vrlo mladi, no, izbornik se Domovinskog rata i te kako sjeća, u njemu je i sudjelovao. S puškom u ruci, braneći šibenski zavičaj.
- Bila je to 113. šibenska brigada HV, ali o tome stvarno ne bih... Ovo su sve mladi momci, ovo je sport, život ide dalje. Osobno bih, kao i svi, najviše želio da se pravi suživot vrati u ovaj grad. Ovaj grad je zadužio Hrvatsku i obaveza je svih nas, koliko tko može, da ovom gradu pomognemo i vratimo osmijeh na lice. To mi je najveća želja vezana uz ovaj grad - na kraju će Tucak.
------------------------------------------------------------