Al Bello/Getty Images
Al Bello/Getty Images / Getty Images

SRCE ZA VATERPOLO

ŽIVOTNA DRAMA SANDRA SUKNA Najtrofejniji klupski trener u Hrvatskoj otkrio zaboravljenu anegdotu koja otkriva kakva je veličina kapetan Barakuda

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 21.03.2018. u 08:08

  • SANDRO SUKNO U sportu je osvojio sve, bio olimpijski prvak i viceprvak, svjetski i europski prvak s reprezentacijom, višestruki prvak Europe s klubom, najbolji igrač na svijetu, a ima samo 28 godina i silnu želju vratiti se u bazen

    Bili su kasni sati subote, onog 29. srpnja 2017. u Budimpešti. One večeri kada su nam vaterpolisti i drugi put postali svjetski prvaci. Nešto iza pola 11 uvečer razlijegala se hrvatska pjesma na tribinama, završavalo pobjedničko kupanje prvaka kada smo se sjurili u tzv. mix-zonu.

    Ondje gdje novinari nakon nastupa sportaša uzimaju prve izjave. Protutnjao je tim prostorom i Sandro Sukno; ovog se puta nije zadržavao. Učinio je samo jedno: prema gorepotpisanom novinaru u prolazu je bacio... Nešto. Ali nije to bilo tek “nešto”. Bacio je svoju kapicu!

    A izjava? Ma kakva vražja izjava! Halo, imati još kapicu kapetana reprezentacije svjetskog prvaka još mokru od finala vaterpolska je relikvija svih relikvija! Barem te večeri, ali i ne baš samo te. Ta to je kapica najboljeg vaterpolista na svijetu! Kapica tipa koji je upravo odigrao turnir života, kapica igrača koji je izludio Mađare u finalu, uvalio im, između ostalog, tri od ukupno osam komada, a za još tri asistirao. Čudesan poklon. Vratili smo se doma, veselili, igrači odmarali i polako spremali za novu sezonu, a onda...

    Srdjan Vrancic / CROPIX
    CROPIX
     

    Onda u listopadu - šok iz Italije. Sukno ima problema sa srcem, neće igrati do kraja sezone, karijera je upitna... Pogled na onu kapicu doma i pitanje koje se nameće: ma čekaj, nije vrag da mu je ono bila zadnja? Nije, valjda, to bio zadnji put da ju je navukao na glavu?

    Danas je ožujak 2018, a Sandro Sukno u ovim trenucima leži u bolničkoj sobi u gradu LeBrona Jamesa. U biti, kako doznajemo, u četvrtak je već i ustao malo, napravio nekoliko koraka. Sandro kroz prozore ultramoderne klinike gleda na prostranstva države Ohio i pogledom traži... Nemojte se ni pitati što. Pogledom traži bazen, vodu, sanja more, loptu i vaterpolo. Uostalom, pa radi toga se i podvrgao nimalo jednostavnoj operaciji srca. Sandro je sam odlučio staviti svoje srce na stol zbog svojeg drugog srca. Zbog vaterpola. To je ljubav i strast koju je teško opisati. U sportu je osvojio sve; bio olimpijski prvak i viceprvak, svjetski i europski prvak s reprezentacijom, višestruki prvak Europe s klubom, najbolji igrač na svijetu. Ima obitelj, suprugu Paolu i kći Noru, sređen i miran život, tek 28 ljeta... Ima sve. Ili - gotovo sve. Jer ako nema vaterpolo, ako mu to oduzmete, oduzeli ste mu dušu. Zato je Sandro odlučio staviti srce pod nož, jer mu ta operacija daje realnu nadu u povratak.

    Vukovar, 140317. Bazen u Borovu naselju.
Vaterpolo FINA Svjetska liga, kvalifikacijska utakmica izmedju Hrvatske i Francuske.
Na fotografiji: Sandro Sukno (Hrv,9).
Foto: Vlado Kos / Cropix
    CROPIX
     

    - On je genetski, sigurno, preko oca Gorana bio predodređen za velike stvari, ali ono što je mene kod njega fasciniralo još dok je dječak bio jest ta zaokupljenost vaterpolom. Uz silne treninge - u kojima ga niste mogli dobiti van iz vode - on je još pregledao snimke milijuna i milijuna utakmica, i novijih i starih. Različite snimke još iz očevih vremena. Stalno je pregledavao sažetke utakmica i sve je pamtio. Čudo jedno.

    Riječi su to Emila Nikolića, trenera koji je prvi tog malog Sukna gurnuo u seniorsku postavu Juga, 2006/07. O kakvom je igraču bila riječ, dostatno će reći činjenica da je u produžetku finala Lige prvaka u Barceloni 2007, Jug CO - Pro Recco, kod 11:11 dosuđen peterac, koji je u takvoj utakmici, u završnim sekundama, izveo upravo 17-godišnji “klinac” Sandro Sukno. I naravno da je prevario legendu Tempestija. Jest, bili su tada vani zbog tri faula Bošković, Marković, Obradović i Bušlje, ali to ne mijenja dojam.

    - Ima jedna pomalo zaboravljena anegdota koja puno govori baš o tome zašto je Sandro takav kakav je - nastavlja Emil Nikolić.

    - Svako bi ljeto Obradović i on - a već su igrali u prvoj momčadi Juga - nakon treninga otišli na ljetno plivalište u Cavtatu, u moru, i pucali s gola na gol, jedan protiv drugog. E, al bi to trajalo po nekoliko sati! Pazite, između dva treninga oni “opale” još. Njih bi dvojica imala po 10-12 sati treninga dnevno! No uznemirili su lokalne ljude jer je Medo (Obradović, op.a.), onako grlat kakav je oduvijek, jasno, bio glasan, urlao bi i onda bi se ljudi bunili jer nisu mogli spavati popodne. Vika i dreka dovele su do toga da se predlagalo da se ljeti zbog Sukna i Obradovića u plivalište usidre brodice da bi se spriječio vaterpolo.

    Zagreb; 190211.
Bazen Mladost.
Vaterpolska utakmica jadranske lige izmedju domacina VK Mladost i gostiju VK Sibenik iz Sibenika.
Na slici: trener VK Mladost Emil Nikolic
Foto: Sime Sokota / CROPIX
    Foto: Sime Sokota / CROPIX
     

    Tu, zapravo, dolazimo do srži uspjeha svakog velikog sportaša. To nisu milijuni kuna, eura ili dolara, nije to ni vrhunska oprema ni infrastruktura.

    - Rad. Trening. Samo to. Tako su oduvijek izrastali veliki sportaši. To vam je Dražen Petrović ili Janica Kostelić; treniranje do besvijesti. To vam je i Sandro Sukno.

    Izvanserijska hrabrost i predanost, ljubav i strast

    Riječ stručnjaka Nikolića, ali i oko laika koje je s nepogrešivom lakoćom još prije 10 godina vrlo jasno u tada maloljetniku vidjelo dragulj kakav hrvatski vaterpolo nikada nije imao. Uostalom, 2008. je igrao na EP-u u Malagi i tada je do zadnjeg trena izbornik Rudić dvojio treba li voditi malog Sukna na Igre u Peking ili ne. U Kinu nije otišao, ali već od ljeta 2009. Sukno je postao neizostavni bio 13 najboljih, a od 2013. i vođa sadašnje vrste. Sandro je pak prije dan-dva, nakon operacije, a preko čelnika HVS-a, iz SAD-a poručio:

    - Ovo činim jer se želim vratiti vaterpolu i hrvatskoj reprezentaciji.

    To je sportaš. Izvanserijska hrabrost i predanost, ljubav i strast. Ne, tu novac i ugovorne svote ne znače ništa. Ne kada radi sporta pristajete leći na stol da vam otvore srce. To je nešto više, puno više. Opet gledamo onu kapicu od 29. srpnja 2017. i imamo jednu ideju. Za Sandra.

    Kapetane, jednog skorašnjeg dana, kada se vratiš tamo gdje ti je mjesto, na bazen, vraćamo ti kapicu. Ona tebi pripada. Hrvatska kapica broj 9 za vaterpolsko srce broj 10!

    Nikolić: Sandro pokriva cijelu građevinsku parcelu u bazenu

    Deplasirano je uopće napominjati koliki je značaj Sandra Sukna za igru Barakuda. S njim i bez njega, to su dvije različite momčadi. Za ovu priliku izdvajamo mišljenja dvojice vrhunskih igrača odnosno trenera.
    - Ne pravim se pametan, ali ja sam doista davno, prije sedam-osam godina, a postoje svjedoci za to, izjavio da će Sandro Sukno biti najbolji hrvatski vaterpolist svih vremena. Pazite, svih vremena! Sad, jasno da su ovi srčani problemi sve stavili pod upitnik, ali to je igrač teško opisivog potencijala - veli Zoran Roje, osvajač olimpijskog zlata (Los Angeles 1984) i srebra (Moskva 1980).
    Emil Nikolić, još uvijek najtrofejniji klupski trener u Hrvatskoj, o Suknu će reći i ovo:
    - Navijači ga najviše gledaju kroz golove, ali mene fascinira i u obrani. On kada se raširi, onako široko kao paun, pa on pokriva cijelu građevinsku parcelu u bazenu! Ukupno gledano, u obrani i napadu, Sukno je najbolji igrač na svijetu. Bez konkurencije.

    Od djetinjstva je pregledavao srce u Zagrebu

    Na redovitom liječničkom pregledu vaterpolista Pro Recca nekoliko dana uoči početka sezone Suknu su utvrđeni srčani problemi. Pregledao ga je u Milanu vrhunski stručnjak Paolo Zeppilli uočivši pogoršanje urođenog srčanog problema. Trenutačno mu je naloženo mirovanje od dva mjeseca te se Sukno vratio u Dubrovnik. Sljedećih je tjedana obavio nove preglede i testiranja u KBC-u Rebro u Zagrebu i Klinici Magdalena u Krapinskim Toplicama.

     

    Iz drugih medija