Vaterpolo mori još jedan velik problem, a ne samo onaj o broju igrača na Igrama, tek 11. Vaterpolo je odgovorno tvrdimo loptački sport s daleko “najnapučenijim” kalendarom, s najviše natjecanja, turnira, prvenstava i najvećim brojem utakmica. Reprezentativni igrači odigraju 60-ak utakmica u sezoni! Neki i malo više, a onda sve to u udarničkom ritmu.
Konkretno, od 6. do 8. lipnja je u Hannoveru odigran Final 8 Lige prvaka. Tri ubitačne utakmice visokog ritma u tri dana. Onda su slijedila 2-3 dana odmora, maksimalno, i pripreme za Svjetsku ligu u Beogradu, od 18. do 23. lipnja. Ili novih 6 utakmica u 6 dana.
I dvije utakmice u danu
- To vam je u dva, dva i pol tjedna 9 utakmica na vrhunskoj razini protiv snažnih suparnika. Susreti puni stresa i napora. To je užasno za izdržati, a nama trenerima više nije problem priprema igrača, momčadi, nego kako ih odmoriti - na ovu će temu Dejan Savić, izbornik srpskih vaterpolista.
Ivica Tucak
U cijelom sportu doista nismo čuli, u loptačkim sportovima, da itko igra šestodnevni turnir sa susretima svakog dana. Što se onda događa? Do finala se igrači iscrpe, umore, iscijede, pa umjesto da u finalu gledamo najbolju prezentaciju, bivamo zakinuti. Potpuno suprotno od onog što svaki sport želi. Da, finalne su utakmice nerijetko vrlo, vrlo dobre, ali mogu biti i još bolje. Nadalje, te dobre finalne utakmice u ovakvom ritmu imaju svoju cijenu. Igrači su nakon ovakvog turnira za ništa. Za smjestiti ih u sanatorij.
Hrvatski izbornik Ivica Tucak je po ovom pitanju vrlo oštar.
- Ja bih zamolio tu i medije, da i vi sa svoje strane napravite pritisak odnosno da pokušate objasniti. Mi treneri apeliramo, pokušavamo pojasniti. Ne daj Bože, ali možda ćemo dočekati da netko u bazenu umre, pa da to bude opomena. Ovo je stvarno nenormalno, nehumano. Valjda kada si ispod suncobrana, u hladovini pokraj bazena ne osjećaš to. Kada ovo pričate ljudima, mnogi ne vjeruju da je moguće - veli Tucak.
Mnogi ne vjeruju i da je moguće da se na nekom kvalifikacijskom turniru za neki europski kup, igraju i po dvije utakmice u danu. Prijepodne i navečer. U biti, pa počinje to i od najranije dobi i kod žena. Upravo je okončan jedan turnir u Szentesu, uzrast kadetkinja i evo podatka.
Ivica Tucak
Polufinale je igrano u 9.30, a finale u 12.00 sati!?! Da, i to je normalno u vaterpolu, ali ne... Pardon, to nije normalno. To nije ozbiljno, toga nema niti u jednom drugom sportu.
- Slažem se da su stvarno neka natjecanja preblizu jedna drugima - napominje i mađarski izbornik Tamas Märcz, te nastavlja.
- Osim toga, nemojte zaboraviti da ti igrači dolaze iz jakih nacionalnih liga. Recimo, Prvenstvo Mađarske je vrlo, vrlo jako, igra i puno stranaca, a sve igrače plaćaju klubovi, ne savezi, ne reprezentacija. Koliko ste puta vidjeli da se mnoštvo NBA igrača pojavi na Svjetskom prvenstvu? To su rijetki slučajevi odnosno nije masovna pojava. Zato jer plaću zarađuju u klubovima, a oni zahtijevaju i odmor od igrača. Da, ljude i u Mađarskoj najviše zanima vaterpolska reprezentacija, više nas prate nego klubove, ali moramo pronaći ravnotežu. Moramo pronaći godišnje mjesec ili mjesec i pol, u dva dijela recimo, za obvezan odmor. Zbog zdravlja. Da bi gledali dobar vaterpolo, igrači moraju biti odmorni. Šest utakmica u šest dana je jako, jako teško odigrati.
Suludi sustav
Čelnici FINA-e i LEN-a moraju obustaviti ovaj suludi sustav utakmica u ritmu rafalne paljbe. Ako im je stalo do boljeg vaterpola, zdravijih sportaša, pa u konačnici i promocije vaterpola. Kako mediji mogu bolje najaviti neku utakmicu kada se one igraju jedna za drugom, ponekad i sa samo 15-16 sati razmaka? Sada je loptica na njima, na FINA-i i LEN-u. Učinite pravu stvar i bit ćete slavljeni do neba.