Pyeongchang 2018 Winter Olympics – Opening ceremony – Pyeongchang Olympic Stadium- Pyeongchang, South Korea – February 9, 2018 - Cheerleaders of North Korea await the start of the opening ceremony. REUTERS/Jorge Silva TPX IMAGES OF THE DAY
REUTERS/Jorge Silva / REUTERS

ZOI KAO PRILIKA ZA PREBJEGE

AKO SU SE MISLILI DOKOPATI SLOBODE, PREVARILI SU SE U najzatvorenijoj zemlji svijeta sportaše nadziru agenti skriveni među liječnicima, novinarima...

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 11.02.2018. u 08:34

  • Osim pitanja sigurnosti svih sportaša na ZOI, potiho se postavlja i pitanje mogućih sjevernokorejskih prebjega, iako to ne treba očekivati

    U Južnoj Koreji živi 31.000 osoba koje su minulih desetljeća, na različite načine prebjegle sa sjevernog u slobodni, južni dio korejskog polutoka. Koliko god valja imati silnu hrabrost za potez poput ovog jer je granica načičkana minama i strojničkim gnijezdima, a kretanje po inozemstvu ograničeno na vrlo malen broj sjevernokorejskih građana, prebjega ima. Svake godine.

    Posljednji su prebjezi dva sjevernokorejska vojnika, koji su prošle godine napustili svoju pograničnu postrojbu i u bjesomučnom trku, očito znajući gdje nema mine, pronašli spas u Južnoj Koreji. Jedan je pritom teško ranjen, ali je spašen.

    Pyeongchang 2018 Winter Olympics – Opening ceremony – Pyeongchang Olympic Stadium- Pyeongchang, South Korea – February 9, 2018 - Cheerleaders of North Korea await the start of the opening ceremony. REUTERS/Jorge Silva TPX IMAGES OF THE DAY
    REUTERS
     

    Kada su prije koji dan u Južnu Koreju doletjeli zrakoplovi sa 400-injak sjevernokorejskih predstavnika (sportaši, treneri, liječnici, dužnosnici, novinari, orkestar, navijačice...), postala je to najmnogoljudnija sjevernokorejska skupina koja je minulih desetljeća uopće prešla razvojačeno područje, doputovala u Južnu Koreju. Dakako, mnogima je odmah palo na pamet i pitanje, koliko će ih se vratiti u svoju državu nakon što Igre završe? Koliko će ih iskoristiti sudjelovanje na ZOI za bijeg u slobodu?

     

    Posljednji prebjeg 1997.

     

    Dobro upućeni stručnjaci iz obje Koreje tvrde u glas - teško da će se dogoditi ijedan. Postoje najmanje dva razloga.

    Prvi razlog: svi koji su doputovali na ZOI pod stijegom Sjeverne Koreje beskompromisno su odani sjevernokorejskom režimu. Ako je o sportašima riječ, oni nisu vrsni samo u svojem sportu, već kristalno čiste partijske knjižice. Kako oni, tako i obitelj iz koje potječu. Diktatorski sustavi tako djeluju, o svemu vode računa. Jednostavno, oni koji su danas pod sjevernokorejskom zastavom u Južnoj Koreji, čine elitu NDR Koreje.

    Drugi razlog: najmanje 10% svih sjevernokorejskih predstavnika u Pjongčangu su zapravo agenti državnih službi. To nije izmišljotina zapadnih medija, već je to izrijekom spomenuo Ji Young Lee, i sam bivši sjevernokorejski sportaš-prebjeg, danas u Seoulu predsjednik Udruge sjevernokorejskih prebjega u Južnu Koreju.

    - Na svakih 10 članova reprezentacije dolazi najmanje jedan pripadnih sigurnosnog sustava. Oni su među novinarima, liječnicima, glazbenicima, različitim osobljem. Oni paze da ne dođe do ikakvog devijantnog ponašanja - veli Ji Young Lee.

    Valja još nešto dodati. Sportaši u Sjevernoj Koreji ipak žive povlaštenije od ostalog stanovništva. Imaju mrvicu veće stanove, nešto više hrane. Sitnice koje ih ne tjeraju nužno na bijeg. Upravo zato su posljednja dva slučaja sportskih prebjega iz Sjeverne Koreje bila dosta davno. Godine 1991. jedan je judaš prebjegao kada je stupio na španjolsko tlo na neki turnir, dok je drugi slučaj bio u 1997. kada je jedna hokejašica spas potražila na gostovanju u Kini.

    Dakle, sportskih prebjega nije uopće bilo u ovom stoljeću, a nikada na olimpijskim igrama. Zato su šanse za nečim takvim u Pjongčangu vrlo male.

    Iz drugih medija