Elias Kolega je bio sto posto siguran. Onog trenutka kad se u proljeće 2017. otvorila mogućnost da Ante Kostelić bude trener njemu i mlađem bratu Samuelu nije dvojio niti mrvicu.
- Ante je bio moja želja. Znao sam da je to što nas čeka dosta teško i bio sam u pravu. Treniramo na drukčiji način nego 9 godina prije toga, stvarno je teško, dosta skijamo, kondicijski treninzi su i isto dosta teški, ali dok vidim napredak, a vidim ga i vidim budućnost, nije mi problem. Uz ovakve treninge rezultat je neupitan - rekao nam je stariji brat Kolega nakon što je s Gipsom odradio prvu fazu skijaških treninga 2017. i objasnio zašto je htio baš Antu:
- Bio sam ja zadovoljan i s načinom kako sam do tada trenirao, ali ono što je Ante napravio i s Janicom i s Ivicom najbolji je dokaz da je on najbolja opcija. Te neke sitnice koje rade razliku između dobrih skijaša i najboljih... smatrao sam da to možemo dobiti od njega. Generalno je moja misao da je Gips najbolji skijaški trener na svijetu, u Hrvatskoj sigurno, i ja sam siguran da za 2-3 godine i brat i ja možemo doći u svjetski vrh.
Nema čuda
U drugoj sezoni rada s Antom stigao je taj prvi proboj u svjetski vrh. Šesto mjesto u Adelbodenu to definitivno jest, a po svemu to bi trebao biti tek početak.
Ali kad je Ante kretao u svoj novi početak nije bio tako uvjeren kao Elias. Ne zato što nije vjerovao u njih ili sebe, nego zato što nije imao cijelu priču od početka pod kontrolom, zato što se nijedan veliki sportski rezultat ne može izgraditi “preko noći”...
- Svaka stvar da bi bila dobra, doista dobra, mora se dugo raditi. Ja razumijem samo stvaranje nečega, ne razumijem se u “čuda”, koja netko očekuje za dva-tri mjeseca.
I to ga je mučilo. To da će hrvatska javnost priču svesti na “aha, preuzeo ih je Gips, znači moraju osvajati medalje i pobjeđivati u Svjetskom kupu”. A budući da to nije baš tako lako, iduća primjedba je lako mogla biti “ma, on je mogao trenirati samo svoju djecu, vidiš da niš’ od ove dvojice”. Tako to ide kod nas.
- To je kao da žele da ponovim stari šlager, naravno, s obaveznim happy endom. Dugo traje dok izgradiš skijaša, teško da ja mogu nešto spektakularno napraviti u kratkom vremenu. Ja sam inače prirodno sklon brzini, napraviti nešto - odmah, ali ne može se to tako u skijanju.
Potpuno miran
No, trenerski “crv” u njemu je bio jači, ili kako je to Ivica rekao “tata je opet tamo gdje pripada”. Iako je i u idućim mjesecima znao u razgovorima stavljati “ograde” oko toga koliko će dugo raditi s Kolegama, koliko daleko mogu oni otići, pa ga muče Samuelove “zelene” godine, na terenu nije bilo ograda - na terenu se radilo.
Elias Kolega
I eto nam Eliasovog 15. vremena prve vožnje na Sljemenu, 6. mjesta u Adelbodenu… Zakotrljali su se rezultati, opet…
A dečko koji je u nedjelju dobar dio druge vožnje proveo u stolcu vodećeg slalomaša “nije bilo loše, nisam znao da se ta fotelja grije”, itekako je bio u pravu kad je prije nešto manje od dvije godine rekao “želim Antu uz sebe”. Svi oni koji su gledali nedjeljnu utrku vjerojatno su ostali iznenađeni koliko je taj “klinac”, jer s 22 godine skijaški je “klinac”, bio miran na svojoj poziciji, kako je netko rekao “praktično nije promijenio izraz lica”. Ali to je Elias, to je dio njegove osobnosti.
Pričali smo uoči odlaska u Adelboden, a “na meniju” nam je prvo bila sljemenska utrka u kojoj je drugi put u karijeri ušao u 30 najboljih. I to na koji način, prva vožnja je bila “mrak”.
- Prva vožnja je bila jako dobra, od prvog prolaza do cilja, na jednom dijelu sam čak imao treće vrijeme. Drugi “lauf” je bio solidan, nije baš bilo najbolje, ali ne mogu reći da je bilo nešto loše. Generalno je to bio jako dobar dan, odličan prvi i solidan drugi “lauf” i u konačnici dobar rezultat.
Gips sa Samuelom i Eliasom Kolegom
Iako je i njemu Sljeme drukčija utrka od svih, ipak je samo dio priče.
- Sljeme je uvijek ima posebno značenje, ali svaka utrka Svjetskog kupa je važna. Drago mi je što sam takav rezultat ostvario pred domaćom publikom, ali sad to treba ponoviti i u Švicarskoj i Austriji.
Već na prvoj idućoj utrci, u Adelbodenu, nije ponovio nego je napravio veliki korak prema naprijed, ali nema kod njega oduševljavanja jednim rezultatom, jednom utrkom, on uvijek ima ispred sebe širu sliku.
- Svaku utrku ću dati sve od sebe, nastojati pokazati svoje najbolje skijanje, a rezultat neće manjkati.
U Adelbodenu je pokazao za što je sposoban, šesto vrijeme druge vožnje to itekako potvrđuje. On je obrazovan, elokventan dečko, uz hrvatski savršeno govori engleski i njemački, ali neće kod njega biti materijala za bombastične naslove, to nije njegov način, nije tako niti odgojen niti je takav karakter. Čak djeluje prefin, premiran, premalo sportski bahat za najviše rezultate, ali najbolji su ionako unikati, oni koji znaju do vrha doći na svoj način.
- Što se najviše promijenilo? Imam veće samopouzdanje, jači sam, stariji, promijenio sam i skije ove godine. Dosta stvari se sad posložilo u moju korist i mislim da u paketu to sve čini dosta dobru skijašku formu. Jako je bitno za siječanj u kojem ima puno slaloma da se dobro osjećam, da sam u dobroj formi. U Europskom kupu sam bio vodeći u slalomu, ali ne mogu na sve utrke jer kolidiraju s programom i pripremom za utrke Svjetskog kupa, ali imam šansu i tu, a u veljači je i SP.
Sve pod kontrolom
Sad ga čeka Wengen u kojem je lani prvi put ušao u drugu vožnju u Svjetskom kupu.
- Uvijek na skijalištu gdje si već napravio dobar rezultat imaš očekivanja da to ponoviš, ali ona ne smiju biti prevelika i ne smiješ dopustiti da te adrenalin potpuno preuzme. Meni taj teren odgovara i nadam se da će opet biti dobar rezultat.
Nakon Adelbodena nadat će se i šira javnost koja bi se ponovo mogla “popaliti” za skijanje. Zbog njega, Rodeša, Vidovića, Zubčića…
- To što imamo jedni druge je apsolutno odlično. Jako se dobro slažemo i jedan drugoga guramo da bude još brži i bolji.
Svaki od njih ima svoj mini-tim uz sebe, ali…
- Tijekom sezone smo dosta zajedno, na svakoj utrci, prije svake utrke, treniramo zajedno, vozimo iste staze. Znamo da smo dobri i možemo se uspoređivati i to je plus za svakog od nas.
Pitanja o ciljevima za ovu sezonu su bila izlišna…
- Nismo na taj način razmišljali što treba ostvariti, uvijek je to neki put. Kad si zadaješ prevelike ciljeve unaprijed često je kontraproduktivno, treba ići iz dana u dan i dati sve od sebe.
U međuvremenu se potpuno navikao na Gipsa i njegov način rada.
- Jesam. I dalje su treninzi teški, ali sam se ja jako uzdigao od prošle godine i napredovao u svakom pogledu.