Ovo je priča o trojici hrvatskih sportaša. Sva trojica zovu se Ivo ili Ivica, svi su rođeni 1979. godine, svi su sportaši visoke svjetske klase. Nogometaš Ivica Olić, tenisač Ivo Karlović i skijaš Ivica Kostelić zagazili su u godine kada se razmišlja o umirovljenju, o novoj profesiji, kada ne morate u devet biti u krevetu da biste odspavali deset sati i spremni dočekali jutarnji trening.
Tri Iveka su, uostalom kao i Goran Ivanišević, Zvonimir Boban, Robert Prosinečki ili Blanka Vlašić, sportaši iz kućne radinosti, sustav, o kojemu tako vole lamentirati sportski radnici i uhljebi, koji su se “priheftali” na njihov talent, zapravo ne postoji. Nigdje ih nije bilo dok su roditelji ulagali znanje i imanje, a nerijetko se zaduživali da bi se talent rasplamsao...
Kuća obitelji Kostelić u Gračanima je svojevrsni hrvatski Hall of Fame, u sefu je pohranjeno deset olimpijskih medalja. Ne znam postoji li sportaš na svijetu koji ih ima toliko, Usain Bolt je do prije nekoliko dana imao devet kolajna, Ivica i Janica - deset. Ali, u toj kući visi i slika Wernera Müllera, liječnika iz Züricha, koji je krunski svjedok svih Ivičinih kalvarija s desnim koljenom...
- Četrnaest operacija je jedan od razloga zašto sam počeo intenzivno razmišljati o odustajanju od vrhunskog skijanja. Iako bih najradije skijao do OI, problem desnog koljena je sve veći. Istina, mogao bih skijati na visokoj, ali ne i na vrhunskoj razini, a to nije dovoljno da bih mogao parirati dečkima iz Svjetskog kupa. Prije sezone sam vjerovao da će se bolovi u koljenu smanjiti, međutim, stvari ne idu na bolje nego se pogoršavaju. A kad ne možeš skijati punim kapacitetom, gubi se motivacija...
Više ne može pomoći ni doktor Müller, jedan od pionira artroskopskih operacija koljena, do kojega je obitelj Kostelić došla na preporuku Ivana Težaka, prijatelja mnogih hrvatskih sportaša...
Ako se osvrnemo u prošlost, puno se govorilo o treninzima Ante Kostelića, za koje se tvrdilo da su na granici brutalnosti?
- To je fama - pobunio se Ivica - mom Starom je nanesena nepravda. Nazivali su ga svakakvim pogrdnim imenima, čak i kada smo imali najbolje rezultate. A stvari su vrlo jednostavne, vrhunski sportski trening je teška stvar, tamo gdje prestaje teški fizički rad - počinje trening. Da biste bili spremni za to, morate spavati između osam i deset sati i sada zamislite život u kojemu 30 godina morate biti u devet u krevetu. Ako to stalno radite, proglasit će vas čudakom, ali, to je jedina formula za pobjeđivanje. Osim toga, mi smo bili hendikepirani jer smo bili daleko od snijega, nismo imali ni približno novca kao konkurencija, a niti tehnološki ‘support’. I onda će vas proglasiti fanatikom, iako to nema veze s fanatizmom, to je samo uobičajeni sportski trening...
Tata Ante je najbolji trener?
- Najbolji, kojega sam upoznao...
Niste upoznali Ćiru Blaževića ili Željka Babića?
- Ne, nisam. Upoznao sam stotine trenera, ali pravih - ne više od petorice. Trener mora biti iskusan i znati da radi s ljudima, a ne strojevima, i mora imati sposobnost upravljati treningom na dobrobit rezultata. To je vještina...
Jeste li imali skijaški uzor? Najsličniji vam je pokojni Rok Petrovič, intelektualac, znatiželjan mladi čovjek, kojega je života koštala strast za ronjenjem?
- Ne znam koliko smo slični, znam samo da i ja volim ronjenje, Petrovičevu fatalnu ljubav. Od skijaša, divio sam se Marcu Girardelliju.
Austrijanci vas nisu podnosili, ili je to bila očeva opsesija?
- Podnosili? Morate znati da je skijanje u Austriji stvar broj jedan. Čak ni u Švicarskoj, gdje je skijanje nacionalni sport, ono je na listi prioriteta negdje na 20. mjestu, iza banaka i slično. I sad zamislite koliko je skijanje Austrijancima važno, kada se zna da su na zadnje ljetne OI osvojili jednu medalju. A takav odnos prema skijanju nema niti jedna druga nacija, stoga je razumljivo lobiranje i štićenje vlastitih interesa, ne žele to ispustiti iz ruku.
U karijeri su vam najveći rivali bili Raich i Bode Miller?
- Ne, to nije točno, to je možda bilo trenutno rivalstvo. Skijanje je dobar sport, jer se borite samo protiv staze i samog sebe...
Kako pobijediti samog sebe?
- Najbolje ću vam to objasniti na primjeru spusta u Kitzbühelu. Kada dođete na start, morate iz glave izvaditi neke ‘ziherunge’, posebno one za sigurnost. Prije nekoliko godina jedan švicarski institut je testirao skijaše. Na startu vam je puls 160, ali već za 13 sekundi se popne na 190. Mozak prepoznaje aktivnost opasnu po život, mobilizira sve mehanizme u organizmu, tijelo je u šoku. To je borba protiv samoga sebe, na mjestu gdje se uopće ne bi trebalo skijati, vi morate skijati najbrže što možete. Skijanje je sport koncentracije, onaj tko uspije u toj mentalnoj igri, taj je dobar.
Koji sportaši su vam imponirali izvan skijanja?
- Prema tatinim pričama - Zlatko Žagmeštar je bio ispred svoga vremena. Impresionirao me i Wayne Gretzky, koji ima nevjerojatni score; najbolji je golgeter i najbolji dodavač, što je nemoguća statistika. I Dražan Jerković je bio sportaš na granici mogućeg, najviše cijenim sportaše koji su pretekli vrijeme i koji su statistički dobri.
U kući imate ministra, Janica je pročelnik za sport. Što možemo očekivati od nje? Da izgradi nacionalni nogometni stadion, da osigura red u hrvatskom sportu, da krene u križarski rat protiv huliganizma i zbriše mržnju prema Kući nogometa?
- To je nemoguća misija za jednog čovjeka. Ona može pripomoći, ali, nema alate za pomirenje, jer, danas nikoga ni na što ne možete prisiliti. Kada govorimo o navijačima, previše je ljudi involvirano, bilo bi najbolje da to izađe iz ljudi.
Naravno, uslijedilo je pitanje iz prošlosti, kada su ga napali zbog “veličanja nacizma” i rečenice da je “spreman kao njemački vojnik 1941. godine”. Kratko je odrezao: “To pitanje ćemo preskočiti!” Ali, nismo preskočili njegov studij povijesti i pripremu magisterija?
- Povijest me uvijek zanimala, ponajviše 20. stoljeće. Magistarski rad? Daleko je to, vjerojatno će biti nešto iz vojne povijesti...
Koje su vas povijesne osobe naročito okupirale?
- Možda Napoleon i kontradiktornosti oko njega. Karlo Veliki, Aleksandar Veliki, od novije povijesti zanimljiv je Franklin Roosevelt. Iako su 20. stoljeće obilježili znanstvenici. Einstein, Tesla. Impresioniran sam Bachom, koji je svakog tjedna komponirao glazbu za nedjeljnu misu, ali to nisu bile “balalajke”, već djela kakva više nikad nisu napisana.
Čime ćete se baviti u budućnosti? Vidite li se kao profesor na fakultetu, sportski kolumnist ili kao očev nasljednik u skijanju. Ili u politici, kao Janica?
- Profesor na fakultetu? Daleko je to. Sportski kolumnist? Razmišljao sam o tome, ali, ne, ne... U Hrvatskom skijaškom savezu sam savjetnik, dobro meni, dobro i dečkima. Politika? To me najmanje zanima...