Nakon što je Ivan Dodig punih pet godina u nizu sudjelovao na ATP Finalsu u Londonu, četiri puta s Marcelom Melom i lani s Marcelom Granollersom, hrvatski tenis u igri parova je ove 2018. doživio pravu eksploziju, a umjesto 33-godišnjeg Međugorca sada ćemo u O2 Areni imati dva igrača - Matu Pavića i Nikolu Mektića sa svojim austrijskim partnerima, Oliverom Marachom i Alexanderom Peyom.
Splićanin je prošle godine stigao debitirati na ATP Finalsu, zahvaljujući Dodigu, koji je s Granollersom odustao od posljednjeg meča u skupini, pa su Pavić i Marach zaigrali i pobijedili Boba i Mikea Bryana. Sada se hrvatsko-austrijski tandem u London vraća kao najbolji svjetski par, bit će im uručena nagrada u O2 Areni.
- Ova godina dana proletjela je dosta brzo - kaže Pavić.
- Lani smo nakon Londona postavili sebi neke ciljeve, jedan od njih je bio plasirati se na ATP Finals, a drugi je čak bio imperativ, osvajanje Grand Slam titule. Oba smo cilja praktički ostvarili u siječnju kad smo osvojili Dohu, Auckland i na kraju Australian Open. Sve ostalo što se poslije dogodilo, uključujući moj solo dolazak na broj 1 u svibnju, te naš ostanak kao para na broju 1 doživio sam kao bonus. Naravno da je to sezona iz snova, tako da u Londonu možemo uživati, igrati opušteno. Pardon, iza Londona je još finale Davis Cupa, sve ovo nabrojano za mene može biti još bolje.
Kao prvi nositelji Pavić i Marach nisu mogli izvući težu skupinu. Namjestilo se tako da su u njoj svi osvajači Grand Slam turnira u ovoj sezoni. Njima je pripao Australian Open, Pierre-Hugues Herbert i Nicolas Mahut su trijumfirali u Roland Garrosu, a Mike Bryan je nakon ozljede brata Boba idealnog partnera pronašao u Jacku Socku, te su otišli do kraja u Wimbledonu i na US Openu. Četvrti par su Lukasz Kubot i Marcelo Melo, a oni imaju 3-0 protiv Pavića i Maracha, baš kao i Herbert i Mahut.
- Stvarno nije moglo gore, baš sve se potrefilo što nam ne odgovara. Ako ništa drugo, ja sam ozdravio, ne osjećam posljedice trbušnog zida zbog čega smo odustali od polufinala Pariza. Lagano se pripremamo, imamo i dan više, jer krećemo u ponedjeljak. Možda su Bryan i Sock zaslužili biti prvi nositelji, zbilja su igrali najbolje kad su igrali zajedno. Omjeri su nam nepovoljni, dodat ću da Socka nismo nikada pobijedili u bilo kojoj kombinaciji, ali za sve valjda postoji prvi put. Na nama nema pritiska, osigurali smo broj jedan. Kod nas je ključna stvar da u turnir uđemo bez očekivanja. Kad god smo tako pristupili, igrali smo najbolji tenis.
Prvi suparnici bit će im Herbert i Mahut, francuska kombinacija za finale Davis Cupa.
- Igram s drugim partnerom, na podlozi na kojoj se neće igrati finale, ali puno bi mi značilo da ih pobijedimo zbog onoga što će biti u Lilleu. Oliver i ja smo 0-3 s njima, imali smo dobiveni meč u finalu Rotterdama kad nam je pukao onaj fantastičan niz s početka sezone. Kasnije su nas svladali i u finalu Roland Garrosa, po atmosferi je bilo slično kao da se igra Davis Cup. Svi su navijali za njih, uživao sam igrati…
Sretan je Mate što će u Londonu igrati i Mektić.
- Zaslužili su biti ovdje s nama, pogotovo što Peya zbog ozljede nije igrao posljednja tri mjeseca. Iza Nikole je također super sezona, osvojili su Madrid, on je jedan korak do ulaska u Top 10. Možda će biti u tom društvu nakon ovoga turnira. Mislim da i oni mogu igrati bez pritiska, Peye dugo nije bilo, a ovo je već veliki uspjeh. U Londonu je stvarno sve drugačije u odnosu na druge turnire, najvažnije je opustiti se i uživati.
Matu smo upoznali sa statistikom hrvatskog tenisa u igri parova u Open eri, o broju titula do 2012. godine i u posljednjih šest.
- Zanimljivi podaci, tko bi rekao? Ne znam postoji li neko objašnjenje zašto nas je ovako krenulo. Hrvatska je uvijek imala dobre igrače u paru, samo što im je većini prioritet bio u singlu. Na primjer, Goran Ivanišević i Mario Ančić su sigurno mogli osvojiti puno titula u paru, a koliko su oni bili dobri u tome pokazuju rezultati u Davis Cupu. Naš par je uvijek bio jak, na taj bod se uvijek računalo - rekao je Mate pa posebno istaknuo starijeg kolegu.
Dodig i Pavić
Čekamo tko je sljedeći
- Dobro kažete da je ova naša revolucija počela s Dodigom, on je i meni dosta pomogao na mom ulasku u profesionalni svijet, dvaput smo igrali u finalu Zagreb Indoorsa. Uz mene je najprije bio Marin Draganja, mi smo se dosta brzo profilirali kao igrači u paru, pronašli smo se u tome. Ja sam kao nekakva anomalija, iznimka. Nisam ni ja mislio da ću u tom smjeru krenuti. Sada smo četvorica u Top 40, nije to mala stvar, očito svi imamo nešto. Mislim da nema razloga da se ovakva sezona ne ponovi, svi smo mladi, pa čak i Dodig s 33 godine ima još puno sezona ispred sebe. Tko zna, možda nam se još netko priključi.