U O2 Areni, futurističkoj kupoli na londonskom poluotoku Greenwich, pripremljen je tepih za kulminaciju teniske sezone. Turnir, koji se službeno zove ATP World Tour finale, a kolokvijalno je poznatiji kao Masters, okuplja najbolje što smo vidjeli u 2016. Ove će mu godine posebnu draž dati bitka za broj jedan, no izdvojili smo i druge razloge zbog kojih ga valja pratiti…
ČILIĆEV LOV
Dva dana prije velikog otvaranja protiv Murrayja (ponedjeljak, 21.00), Marin Čilić bocnuo je bivšeg trenera. “Jonas je potpuno drukčija osobnost od Gorana; pozitivan je i motiviran. To pomaže i meni”, priznat će u razgovoru za ATP. Čilićev prvi tutanj u Cincinnatiju doista je koincidirao s dovođenjem Björkmana. Iako nisu stigli previše brusiti taktiku, efekt je već postignut. U Londonu želi i sebi i drugima potvrditi da u penthouseu zvanom Top 10 više nije samo kratkoročni podstanar. Dobrim nastupom mogao bi preskočiti Monfilsa i završiti godinu kao šesti tenisač svijeta, a onda stiže Davis Cup.
MONEY, MONEY, MONEY
Nagradni fond za najboljeg među najboljima nije izdašan kao na Grand Slam turnirima, ali nije ni “za bacanje”. Pod uvjetom da dobije sva tri meča u skupini, osvajač World Tour finala osvaja 2,228.000 dolara. Samo za pojavljivanje, igračima će na račun “kapnuti” 167.000 dolara, a svaka sljedeća pobjeda u skupini nosi isti iznos. Pobjeda u polufinalu vrijedna je 510.000 dolara, što je manje od polufinala Grand Slama. Budući da je Čilić ove sezone osvojio nešto više od 2,6 milijuna dolara, lako je izračunati da bi samo na jednom turniru mogao gotovo izjednačiti cjelogodišnju zaradu…
IGRA PRIJESTOLJA
Novak Đoković dugo je osvajao turnire po inerciji, a u Londonu će biti u situaciji da se bori za nešto više osim rekorda i održavanja statusa quo. Andy Murray u Parizu mu je preoteo broj jedan, koji mora potvrditi pred vlastitom publikom. Ne baš jednostavan zalogaj ako znamo da Škot u O2 Areni nikada nije dogurao dalje od polufinala. Matematika je sljedeća: s jednakim učinkom kao njegov rival, Murray ostaje prvi. Svi ostali scenariji mogu rezultirati novom smjenom na čelu. Đoković ima još jedan ekstra motiv: osvoji li London, dostići će Rogera Federera po broju naslova (6) na završnici.
ZADNJI PLOV ŽUTE PODMORNICE
Već prvi zajednički turnir u Memphisu 2012. najavio je da će suradnja Ivana Dodiga i Marcela Mela imati smisla. Tamo su bili finalisti, a pet sezona kasnije u njihovim vitrinama stoje Roland Garros, četiri Masters trofeja i isto toliko nastupa na finalu sezone. Svaki put dosad prošli su skupinu. Od sljedeće sezone Dodig će igrati s Marcelom Granollersom, a Melo s Lukaszom Kubotom. Prije toga potrudit će se da plovidba “žute podmornice”, kako su se prozvali zbog boje dresova, završi upečatljivo.