Ovo bi mogla biti godina Marina Čilića, iako nisam siguran da se potpuno oporavio od šokantnog poraza u finalu Davis Cupa - rekao nam je John McEnroe (57), bivši američki tenisač, vlasnik sedam Grand Slam titula, jedan od najuspješnijih, ali i najkontroverznijih igrača u povijesti sporta.
Jutarnji list bio je među 12 svjetskih medija koji su dobili priliku za podulji telefonski intervju s McEnroeom uoči Australian Opena. Upravo je na tom turniru Big Mac prije 27 godina izveo jedan od većih nestašluka u karijeri, koji ga je koštao diskvalifikacije. U meču s Mikaelom Penforsom psovao je kao kočijaš, bacao reket i zastrašivao linijsku sutkinju, a kada je zaradio treću opomenu, sudac Gerry Armstrong morao ga je potjerati s terena.
Autor najbolje sezone u povijesti tenisa (1984. imao je omjer 82-3) u Melbourne se ovaj put vraća u ulozi u kojoj ga najradije gledamo. Eurosport ga je zaposlio kao “povjerenika za tenis” pa će Big Mac bez dlake na jeziku secirati priče s prvog Grand Slam turnira sezone. Je li mu komentiranje na televiziji draže od igranja?
- U svakom slučaju je lakše. Na TV-u mogu uvijek biti dosljedan, iskren, a igrači cijene kada ste otvoreni. Nije mi cilj o njima govoriti dobro ili loše, samo se pokušavam uživjeti u meč, pokušati ući u njihove glave i to opisati gledateljima. Razmišljam što bih ja napravio da sam dolje na terenu. To je zabavan posao, pogotovo na velikim turnirima. Zbog toga se veselim odlasku u Melbourne i početku sezone.
Vidite li među favoritima turnira i Marina Čilića? U Chennaiju je doživio neočekivan poraz, ali u ovoj sezoni želi ući u Top 5 i osvojiti novi Grand Slam naslov…
- Ishod Australian Opena najteže je predvidjeti. Ipak je to prvi veliki turnir, igrači se još pripremaju, dolaze s hladnoće u vruće uvjete. Marin je prošle sezone zbog Davis Cupa igrao najdulje od ostalih i imao najkraći odmor pa na neki način i razumijem taj poraz u Chennaiju. Izgleda da još nije mentalno svjež. Rekao bih da u Melbourneu ima šanse, ali samo ako u kratkom roku popravi igru. Morat će skupiti veći broj mečeva, dovesti se u optimalnu formu.
Koliko će ga finale Davis Cupa još psihički opterećivati?
- Bio je to težak poraz i u mentalnom smislu vjerojatno je u lošijoj poziciji nego prije finala. No Marin je već pokazao da u kratkom roku može steći puno samopouzdanja. Uspije li to učiniti, ove sezone bit će u dobroj poziciji za napad na Grand Slam. U ovom trenutku ima renking karijere, što je samo po sebi već velika stvar za psihu.
Kako gledate na rezultate Ive Karlovića, koji je prošlu sezonu završio u Top 20? Koliko dugo još može igrati na najvišoj razini?
- Ovisi što podrazumijevate pod najvišom razinom. Čudesno je sve ovo što je dosad učinio. U finalu Davis Cupa je zakazao pa su navijači malo negodovali, no njegovi rezultati su fascinantni. Ima jedan od najboljih servisa u povijesti tenisa koji mu pomaže da toliko traje. Čak i da ovu sezonu završi među 40 najboljih, to će biti sjajna stvar. Puno više me zanima što će se događati s vašim najmlađim igračem Bornom Ćorićem. Prije sam se bio spreman okladiti da će biti Top 5, no prošle godine je napravio korak unatrag. Imao je operaciju koljena i tek ćemo vidjeti koliko je ostavila traga na njemu. Ali on je nedvojbeno tenisač od kojega očekujete da se probije u sam vrh.
Na Tour se nakon izbivanja zbog ozljeda vraćaju Roger Federer i Rafael Nadal. Ima li u njima još dovoljno baruta za osvajanje velikih turnira?
- Iz današnje perspektive, Federer i Nadal su možda i dvojica najvećih igrača u povijesti, svakako među tri ili četiri najveća. Ipak, s obzirom na ono kroz što su nedavno prošli, bit će im jako teško vratiti se na vrh. Nisam siguran da Roger u ovoj fazi karijere može dobiti sedam uzastopnih mečeva na tri seta. Nadal ima veću šansu nego on, ipak mu je 30 godina, a ako je zdrav, dovoljno ‘vruć’ i napunjen samopouzdanjem, na zemlji još uvijek može otići do kraja.
Znači, ova sezona je vjerojatno posljednja u kojoj Federer može igrati važniju ulogu?
- Svi koji su na bilo koji način vezani uz tenis postavljaju si to pitanje. Prije pet ili šest godina rekao sam da će osvojiti još jedan Grand Slam turnir i uzeo ga je u Wimbledonu 2012. Nakon toga očekivanja su se počela smanjivati. Federer je nevjerojatno talentiran igrač, još uvijek puno radi i pokušava ostati u top-formi, ali ne vidim na koji bi način opet mogao osvojiti veliki naslov. Prvi prioritet mu je ostati zdrav, a Wimbledon će mu biti najbolja šansa da nešto napravi. Tamo ga je uvijek teško pobijediti. No bojim se da je njegovo vrijeme prošlo.
Hoće li se tenis suočiti s problemom egzodusa publike kada se umirove Federer i Nadal?
- To je pitanje sjajno jer u Americi već dulje vrijeme tražimo novu zvijezdu, igrača velikog kalibra koji bi mogao redovito osvajati Grand Slamove. To bi bilo sjajno za nas, ali i za tenis općenito. Teško mi je predvidjeti kako će izgledati stvari kad se njih dvojica povuku. Netko će se već pojaviti, a bilo bi odlično kad bi se igrači nametnuli medijima svojom osobnošću i karakterom. Navijačima treba netko da ih privuče, angažira i zadrži.
U vaše vrijeme tenis je imao likove poput Connorsa, Borga, Beckera… U kojim igračima danas vidite najveću sličnost sa svojim karakterom?
- Uvijek sam volio Nadalovu strast, vatru koju donosi na teren, ali to nekako više vuče na Connorsa. Đoković tu i tamo pokaže svoju mračnu stranu, no mora se kontrolirati jer pokušava dostići uspjehe Federera i Nadala. Nick Kyrgios bi mogao biti sjajan karakter za tenis. On je možda i najtalentiraniji od svih, ali problem je što prečesto zastranjuje i sam sebe uništava. Volim osobenjake, ali ne volim kada zapostavljaju tenis. Moram priznati da mi se jako sviđa Alexandar Zverev. On igra s puno fanatizma, a ako se nastavi razvijati u dobrom smjeru, bit će broj jedan. Ima potencijalno zanimljivu osobnost.
Nedostaje li igračima temperamenta, leži li u tome ključ da tenis postane još privlačniji?
- U moje vrijeme svi smo pokazivali osobnost na terenu pa ste imali kontrast, ljudi su nas ili voljeli ili mrzili. Tijekom godina se sve nekako standardiziralo, danas je previše pravila koja izjednačavaju igrače i ograničavaju ih. Tenis više nije tako cool kao prije, vapi za jačim marketingom. U američkim školama djeci su zanimljiviji košarka, nogomet (američki, nap. a.) i ‘soccer’, a individualni sportovi su mnogima zbog velikih troškova postali neisplativi. Nedostaje nam više sportaša poput Serene koji bi zainteresirali mlade. U Europi puno djece odlazi u tenis, dok se ovdje biraju neki drugi sportovi.
Sjećate li se nekog specifičnog trenutka kada ste se zaljubili u tenis?
- Mislim da se to dogodilo kada sam prvi put otišao na Wimbledon. Bilo je to moje prvo putovanje u Europu uopće, prvo Pariz pa Wimbledon. Imao sam 18 godina, stigao do polufinala i u tom trenutku život mi se potpuno promijenio. Dotad je znalo biti situacija u kojima sam se pitao zašto uopće igram. Ipak, kada sam upoznao dobre strane tenisa i shvatio koliko strastven mogu biti u njemu, znao sam da se time želim baviti. A i brzo sam shvatio da se od tenisa može sasvim pristojno živjeti.
ATP Tour je na kraju prošle sezone dočekao smjenu na vrhu. Može li se Andy Murray nositi s pritiskom broja jedan ili će mu to u Melbourneu biti dodatni potisak?
- Prvo mjesto je i pritisak i motivacija. Iskreno, nisam vjerovao da će Murray u takvoj generaciji doći na broj jedan. Malotko jest. Uložio je golemu energiju i trud u svrgavanje Đokovića, a nije nimalo jednostavno zadržati takav intenzitet igre u dužem vremenskom razdoblju i ostati na vrhu. Sezona će biti jako zanimljiva.
Kako će se, iz vašeg iskustva, promijeniti njegov pristup igri nakon što je toliki broj godina bio lovac, a sad postaje lovina?
- Meni se dolazak na broj jedan dogodio ranije nego Murrayju, ali potpuno shvaćam poziciju u kojoj se našao. Neopisiv je to osjećaj. Činilo se kao da se nikad neće dogoditi, ali on je radio, trudio se i sada sigurno osjeća golem ponos. Najviše me zanima kakva će biti reakcija na terenu. Svi će ga gledati s povećalom u trenucima kad počne izbacivati negativne emocije, biti nervozan, svađati se sa svojim ‘boxom’ na tribini... Da je Miloš (Raonić) iskoristio onu meč-loptu u O2 Areni, Đoković bi ostao prvi. Eto, odlučio je doslovno zadnji dan sezone. Vjerujem da ni Murray par tjedana ranije nije razmišljao o tome da može biti prvi, a pogotovo ne nakon finala Pariza.
Što je to Ivan Lendl donio, a da Murray nije mogao pronaći u ostalim ljudima s kojima je radio?
- Ivan ga najbolje razumije iz nekoliko razloga. Prvo, sam je bio jedan od najboljih igrača u povijesti. Drugo, izgubio je četiri finala prije nego što je osvojio prvi Grand Slam i dobro zna kakav je to osjećaj. Treće, fantastično je teniski pripremljen. Skautira suparnike i vrlo je pedantan u proučavanju njihovih prednosti i nedostataka, u slaganju rasporeda, gledanju mečeva… Kad sam prošle godine kao član Raonićeva tima došao u Queen’s Club i tamo ugledao Lendla, pomislio sam: ah, ovaj zna sve o nama. Do Wimbledona je Murray već igrao najbolji tenis u životu. Tajming ove druge suradnje očito je bio savršen za obojicu. A Lendl je sjajan čovjek.
Ove godine u kina stiže film o vašem rivalstvu s Björnom Borgom. Je li vam drago što se na taj način odaje počast vašem životu i karijeri?
- Nisu me uključili u produkciju filma pa nisam vidio još nijedan kadar, ali bit ću počašćen ako se film pokaže uspješnim i ako ga ljudi zavole. Suparništvo s Borgom je jako važno razdoblje moje karijere, a finale Wimbledona iz 1980. vjerojatno najvažniji meč koji sam odigrao. Ne događa se baš često da o vama snimaju film, samo je nekoliko igrača imalo takav privilegij. Samo se nadam da neće biti scena u kojima se ljutim na terenu (smijeh).