Ruku na srce, Marin Čilić se provukao u osminu finala US Opena. Statistika zorno ukazuje da se provukao, ali statistika je ponekad prava duda varalica i ne otkriva da je baš sve najvažnije poene u dvoboju s Johnom Isnerom, dobio Marin Čilić.
Bio je dovoljno strpljiv i bio je strahovito efikasan kad bi mu se ukazala najmanja prilika za napraviti štetu. Više od toga u meču s takvim serverom, teško je tražiti. Pogotovo kad prođeš uz 40 asova s druge strane i svojih 17 duplih pogrešaka. Čilić je Isnera dobio deveti put u 12 mečeva i to nikako nije slučajno. Uglavnom je pronalazio način pročitati mu taj monstruozni servis i vratiti lopticu u teren, preuzeti inicijativu, izgraditi poen i završiti ga.
Čekaš i poluprilike
Isner je, zanimljivo, u tie-breaku trećeg seta ubacio samo jedan prvi servis. Jedan od sedam, a do tada je bio na 79 posto prvog servisa. Dva mini-breaka mu nisu bila dovoljna, a složit ćete se da to za njega nije normalno. Pritisak, nervoza, strah, prevelik respekt... Svašta nešto.
I kad je od 4:6 Marin okrenuo na 7:6, Amerikanac je pukao kao zrela lubenica. Opet nije pogodio prvi servis i onda je s drugim odlučio riskirati, raspalio i promašio za cijeli metar. Stradao je reket, psiha mu je već bila načeta i kalibar tenisača kakav je Čilić iskoristio je to još za rani break u četvrtom setu. Taj je break održao unatoč vlastitim problemima sa servisom, čak četiri duple pogreške kod 4:3 za četiri break-lopte Isnera, ali iskoprcao se i iz te nevolje.
Prva Top 20 pobjeda u cijeloj sezoni, zvuči nevjerojatno, zar ne? Preživio je, ponavljamo, 40 asova protivnika i svojih 17 duplih pogrešaka. Kako to, kako to?
- Ne znam. Čekaš na svoje prilike. Zapravo, polupriliku ili trećinu prilike. Možete to nazvati srećom, možda sam bio malo sretniji u tom tie-breaku trećeg seta ili je John promašio nekoliko prvih servisa kad ih je najviše trebao. Iskopao sam se. Moraš biti pozitivan i moraš biti spreman kad se ukaže prilika. Srećom su prilike dolazile u kritičnim trenucima. Iskoristio sam ih. Taj tie-break trećeg seta je definitivno utjecao na ishod meča.
Naravno da takva prosječna izvedba na svom početnom udarcu neće proći protiv Rafaela Nadala. Bude li tako servirao, izgubit će glatko u tri seta. Nadamo se, zapravo, da je ovo točka preokreta za 30-godišnjeg Međugorca, potrebna doza samopouzdanja da bi ponovo sličio na samog sebe.
- Protiv Nadala ću morati kreirati prilike. Nadal ima odličnu sezonu i odlično igra. U Montrealu je igrao sjajan tenis, očito je u finom ritmu. Igrali smo dovoljno puta da oba znamo puno toga jedan o drugom. Na meni je da serviram dobro, da budem agresivan, da se nametnem sa svojom igrom koliko god mogu. Kako god okreneš, bit će teško. Moram se spremiti za tešku borbu. I nadam se da ću iz nje izaći kao pobjednik.
Bitno je vjerovati
Bitno je vjerovati i tko zna, možda se dogodi taj klik u Čilićevoj glavi. Kao onaj klik prije pet godina kad je u osmini finala u pet setova nadigrao Gillesa Simona, doslovno crnu mačku, od koje je izgubio prethodnih pet susreta. Nakon toga, pamtimo, pomeo je Tomaša Berdycha, Rogera Federera i Keija Nishikorija. Pomeo! Za Grand Slam naslov, za najveći trenutak u karijeri, za jedan od najvećih uspjeha hrvatskog sporta uopće.
Samo takav Čilić imat će izgleda protiv drugog tenisača svijeta. Objektivno, šanse su mu minimalne, ali bolje su nego nikakve