Možda je najbolje početi citirajući španjolskog izbornika Sergija Brugueru koji se, zapravo, mučio pronaći prave riječi kojima bi opisao veličinu Rafaela Nadala.
- Rafa, on nije s ovoga planeta, ne znam je li izvanzemaljac ili nešto drugo. Tijekom ovoga tjedna prolazili smo tako da niti jedan dan nismo išli na spavanje prije tri, a jedan dan on nije išao spavati prije 5. Navečer je igrao dva meča, pojedinačni i u parovima. Što uopće reći?
Sa sličnim pitanjem o tenisaču, koji je dobio osam mečeva u šest dana (pet u singlu, tri u paru, a da pritom niti jednom nije izgubio svoj servis), suočio se njegov prijatelj i suigrač Feliciano Lopez.
- Uvijek je teško govoriti o Rafi. Ako ćemo iskreno, ima tako nekih stvari koje se ne daju opisati riječima, poput igre u subotu u polufinalu u parovima, pa protiv Shapovalova, zapravo tijekom cijele njegove karijere, to je ono što mogu samo ljudi kao što je Rafa. Za mene je on superheroj. On može što nitko od nas ne može. Što da vam kažem? Rafa je izvanredan tenisač, ali je i takva osoba, sjajan je.
Kao kad je konačno ustao s terena nakon što je osvojio Davis Cup (netko ga je već preimenovao u Nadal Cup), pogledao prema Robertu Bautisti Agutu i podigao ga u zrak.
- Za mene je Roberto najveći junak. Ono što je on napravio za nas nakon svega što mu se dogodilo, nakon što je pokopao oca u petak, za mene je to izvan svake pameti - rekao je prvi tenisač svijeta.
Nezaboravni tjedan
Da, Nadal bježi od reflektora, čak i u trenucima kad mu apsolutno pripadaju i kad bi se mogao busati u prsa i govoriti “ja, ja i onda opet ja”. Na inauguralnom turniru ovoga Davis Cupa ili, kako se usput još točnije reklamira, Svjetskog prvenstva u tenisu, Nadal nije imao što dokazati, a opet je dokazao. Veličina, teniska i ljudska.
O tenisu, o svemu što je postigao, više nema smisla raspravljati, iako treba. Dakle, sa samo dvije titule u dvorani, od kojih je jedna bila na zemlji, a druga u Madridu 2005. godine (pobijedio je u finalu Ivana Ljubičića nakon 0:2 u setovima), Nadal je sada u Madridu u uvjetima koji mu najmanje odgovaraju, odigrao kao apsolutni kralj dvoranskog tenisa. Osam mečeva bez izgubljenog servisa, nedodirljiv, nepogrešiv, agresivan, briljantni početni udarci, savršeni voleji... Mentalna stijena od koje se sve odbija.
Čak bi se i najveći prvaci povukli nakon dvije nerealizirane meč-lopte u tom susretu sa Shapovalovom, ali on je i tada pronašao izlaz, spasio set-loptu i dočekao treću priliku.
- Čudesan tjedan, a prolazili smo kroz svašta - rekao je Nadal.
- Igrali smo pred našim navijačima, kod kuće, i to je neopisivo. Dijeliti ovaj trenutak sa svim tim ljudima koji su nas podržavali cijeli tjedan je nezaboravno. Dijeliti ovaj trenutak sa suigračima, bilo nas je šest, ali nismo samo mi. Još je veći tim iza nas. Ne možemo svima dovoljno zahvaliti. Ovo je jedan od tjedana koje nećemo zaboraviti nikada.
Sve se poklopilo
Primijetili ste i vi, Nadal je cijelo vrijeme govorio u množini. Mi, mi i opet mi. Momčad, ekipa, tim... Ne znam vara li nas osjećaj kao da mu je ovo bolje sjelo od 12. trijumfa u Roland Garrosu, četvrtog na US Openu i pete godine, koju završava na broju jedan. Zbilja nevjerojatan tip.
- Za mene je ovo dan iz snova. Svi igrači, o Rafi neću govoriti, bili su nevjerojatni - rekao je Bautista Agut i natjerao Nadala da obriše suze u dvorani Manola Santane, u prekrasnoj Caja Magici.
- Moj otac mi nikada ne bi oprostio da sam ostao kod kuće umjesto da ih dođem podržati. To je bila moja inicijalna ideja, biti uz momčad. U subotu navečer se pojavila ideja da igram i pomislio sam, zašto ne.
Kad je dobio Felixa Auger-Aliassimea podigao je prst i usmjerio ga prema gore. Za oca Joaquina. Da, Španjolskoj kao da je bilo predodređeno da postane prvi osvajač reformiranog Davis Cupa, da se i na taj način pogura hrabri projekt Gerarda Piquea. Sve se posložilo, ali sve su i zaslužili.
Nadal izvanzemaljac? Nije nemoguće, barem od utorka do nedjelje u Caja Magici izgledao je upravo tako.