Iako nije znao što će od sreće, iako je bio u zagrljaju suigrača, kompletne reprezentacije, iako su peti i presudni dvoboj polufinala Davis Cupa igrali 4 sata i 6 minuta, Borna Ćorić nije zaboravio na suparnika. Otišao je do mladog Amerikanca Francesa Tiafoea, utješio ga ili pokušao utješiti, jer i Borna, a i mi znamo da će jednoga dana doći vrijeme tog talentiranog Amerikanca, kao što smo i mi znali da će doći vrijeme Borne Ćorića i da će na najvišoj sceni pokazati koliko je velik.
Teško je pronaći pravu riječ za konačan kompliment tenisa koji je igrao naš mladi as. Ne, nije to uvijek bilo briljantno, ali je uvijek bilo na granici horora, na granici mogućeg i nemogućeg. U tenisu je sve moguće i ništa nije, sve se može u sekundi i preko noći promijeniti, baš kao što se mijenjalo posljednjeg dana ovog velikog dvoboja Hrvata i Amerikanaca u Zadru.
A da vam je netko rekao prvog dana da će se sve pretvoriti u apsolutnu dramu, vjerojatno biste ga poslali na promatranje. Ja bih svakako to napravio, jer sam bio među najvećim optimistima i nisam vjerovao da bi se ovo polufinale moglo pretvoriti u ovako čudesan meč.
Presudna utakmica bližila se petom satu i još uvijek je sve bilo neizvjesno. A onda je jedan briljantan bekend ostavio Amerikanca u raskoraku, Borna Ćorić stigao je do breaka, koji je, kao što to često zna biti u petom setu, ispao presudan. I kad je gem kasnije s dva asa slomio neizvjesnost šestoga gema, i dok se mrak polako spuštao na Višnjik i prijetio prekidom, Borna Ćorić pokazao je od kakvog je materijala napravljen i kolika je njegova snaga.
Ne, nije to bio lagan meč i svašta se u tom dvoboju događalo. Od prvog seta, koji je Borna izgubio tie-break bez osvojenog poena, do drugog i četvrtog, koji su glatko otišli na stranu našeg majstora, da bi u trećem prijetilo još jedno čudo. Naime, Ćorić je propustio vodstvo od 5:1 i sve je opet ostalo u tie-breaku, koji je ponudio vrhunac drame ovog dvoboja. I koji je otišao na stranu Amerikanca, koji je realizirao petu set-loptu.
No, ni to nije moglo slomiti snagu, volju, želju, talent i kvalitetu momka koji je tek nakon meča istresao sve svoje emocije i pokazao snagu pravoga vođe. Borna Ćorić slomio je snove Amerikanaca i odveo Hrvatsku u treće finale Davis Cupa, gdje ćemo u goste Francuzima. I ako možemo si dopustiti barem malo bahatosti, možemo samo reći Amerikancima hvala, hvala što ste nam bili dragi gosti i što smo vas peti put u međusobnim dvobojima pobijedili....
A onda možemo poslati poruku Francuzima...
- Čuvajte nas se, dolazimo.
Iskreno govoreći, svi smo mi bili uvjereni u rani ručak. Međutim, nije se dogodio. Zapravo, dogodilo se ono što nitko nije mogao ni zamisliti, Marin Čilić je izgubio od Sama Querreya, kojeg je izbornik Jim Courier postavio umjesto Stevea Johnsona, dvoboj koji je trebao potvrditi hrvatsko finale.
Ima teniskih utakmica koje će vas ostaviti bez daha i bez riječi. A ovo je bila jedna od tih. Čilić je dobio svih šest međusobnih utakmica protiv Querreya, ništa nije sugeriralo da bi se moglo dogoditi nešto drukčije. Opet, Querrey je vjerovao.
- Svi ti moji porazi bili su gusti, sad se to okrenulo, znam samo da je velika pobjeda, ali ne znam kako sam promijenio odnose.
Siguran sam da ni Marin Čilić ne zna što se dogodilo jer bio je na putu, neću reći lagane, ali mogu reći ležerne pobjede. Dobio je prvi set i plovio prema mirnoj luci sve do trenutka kada je poveo 6:1 u tie-breaku. Ali ni šest set-lopti mu nije bilo dovoljno da bi dobio taj drugi set i mirno okončao posao. I taj niz ga je slomio, igrao je sve slabije, dok je Querrey sve bolje servirao i sve bolje reternirao.
CROATIA WINS @borna_coric defeats Tiafoe 67(0) 61 67(11) 61 63 in 4 hours 6 minutes to send Croatia into the #DavisCupFinal!!!
— Davis Cup (@DavisCup) September 16, 2018
32 #DavisCup pic.twitter.com/x2dI2c4CP2
No, bez obzira na to kolik je to bio šok i bez obzira na to što se ovo polufinale dovuklo do petog i presudnog meča, u što nakon prvog dana nitko nije mogao vjerovati, Borna Ćorić bio je spreman staviti sve na svoja leđa, uništiti snove Amerikanaca i odvesti Hrvatsku u Francusku, vjerojatno u Lille, na treće finale u povijesti i drugo od 2016. Tada smo izgubili od Argentinaca u Zagrebu, a sada je, vjerujemo, došao red na Hrvate.