Svi mi znamo koji bi bio najljepši, a na određeni način možda i najpravedniji kraj ove priče. Hrvatska je dobila prva dva pojedinačna dvoboja finala oproštajnog Davis Cupa u Lilleu ali ostao je još jedan bod a taj se jedan nije dogodio u subotnjem dvoboju parova. Iako bi on na neki način bio sklop momčadskog duha koji posljednjih godina vodi našu Davis Cup reprezentaciju iz pobjede u pobjedu.
Moglo se dogoditi i u subotu jer način na koji su se naši dečki vadili i gotovo izvadili bio je još jedan dokaz duha, volje, vjere i želje za pobjedom, ali možda je ovoga puta, iako to u tenisu ništa ne znači, prednost francuskog para bila prevelika.
Naime, Pierre-Hugues Herbert i Nicolas Mahut su dobili prva dva seta, bilo je tu i nekih dvostrukih pogrešaka u igri, a kada su početkom trećeg načinili još jedan break i poveli s 3:1 činilo se da je ova priča završena. No, priče, velike teniske priče nikada nisu toliko jednostavne i često se dogodi obrat. Upravo su to učinili Ivan Dodig i Mate Pavić jer su s pet uzastopnih gemova izborili četvrti set a kad su u desetom gemu spasili 0:40, tri vezane meč-lopte činilo se da bi scenarij ove utakmice mogao biti prepoznatljiv. Uostalom, izbornik naše reprezentacije Željko Krajan je bio siguran što bi donio peti set. Na našu žalost peti set se nije dogodio. Naime, Francuzi su nakon vodstva od 4:1 u tie-breaku poveli sa 6:3 i novu meč-loptu nisu propustili.
Prvi, možda i jedini
Tako je okončan još jedan veliki dan u povijesti ovog velikog natjecanja, pretposljednji dan Davis Cupa u formatu kakvim smo ga gledali svih ovih godina, a više nikada nećemo. Ako su komercijalni razlozi odveli najstarije tenisko momčadsko natjecanje u povijest, i gurnuli sve one velike utakmice i drame koje smo znali vidjeti pod tepih, to će biti za teniske tradicionaliste, među kojima sam i ja, najveći poraz. Jer, bez obzira kako će ovaj dvoboj završiti a imamo pravo vjerovati da će u nedjelju završiti trijumfom Hrvatske, najveći gubitnik u ovoj cijeloj priči će biti tenis. A to što će neki savezi koji su glasali za ovaj novi format napuniti konto i to što će se konto nekih tenisača napuniti ako budu igrali u novom formatu, manje je važno. I zato ja ne mogu prihvatiti teoriju kako se sve mijenja. Jednostavno, nisam siguran i ne mogu vjerovati da bi ovaj format Davis Cupa nekome mogao dosaditi.
An emotional rendition of La Marseillaise by @NoahYannick ahead of Day 2 of the 2018 #DavisCupFinal
— Davis Cup (@DavisCup) November 24, 2018
pic.twitter.com/n36jpBFXoP
Ako je ovo bio oproštaj Francuza od Kupa koji su deset puta osvajali i toliko se časno borili da svaki put ostane u njihovim vitrinama, onda su se mogle razumjeti suze Mahuta koji je u petak zaplakao kad se svirala Marseljeza, ali i najemotivnijeg među njima kapetana Yannicka Noaha koji je također pustio suzu uoči početka susreta parova.
Na kraju nakon troiposatnog nadmetanja, Francuzi su proslavili prvi, a možda i jedini bod u ovom finalu. Siguran sam da će njima na određeni način to biti dovoljno. Jer gdje bi još mogli na jednom finalu dovesti 25, 26 tisuća gledatelja i to nakon što je domaćin prvog dana izgubio oba singla i nakon što je suparnik stigao korak do raja.
Hrvatska je izgubila utakmicu parova ali nije izgubila meč. Još uvijek je na tragu konačnog trijumfa i pobjeda svih pobjeda. A za to imamo u nedjelju dvije prilike - Marina Čilića i Bornu Ćorića.
Kako se bližio datum Davis Cup vikenda, sve češće smo slušali mišljenje raznoraznih stručnjaka koji su raspravljali hoće li Hrvatska u Lilleu uzvratiti Francuzima za poraz u finalu nogometnog SP u Rusiji? Ili hoće li hrvatska teniska reprezentacija uzvratiti i na mnogobrojne poraze protiv Francuza u rukometu. Zaboravite tu priču i nemojte pasti na taj proziran trik.
Hrvatska u Lilleu nije došla uzvratiti Francuzima za bilo što. Hrvatska je u Lille došla drugi put u svojoj bogatoj teniskoj povijesti osvojiti Davis Cup i još jednom zasjesti na krov svijeta. A to je najmanje što smo u ovakvoj situaciji zaslužili, jer tenis u Hrvata nikada nije bio samo jedan od prolaznih sportova iako su ga mnogi u godinama koje su prošle željeli takvim napraviti. No, protiv povijesti se ne može. Briljantne povijesti hrvatskog tenisa.