Sve što se događalo prvog dana oproštajnog finala Davis Cupa sugeriralo je ishod koji se dogodio. Bio je to uvjerljivi nastup naših tenisača, a nada Francuza kratko je trajala. Čarobiranje francuskog izbornika i nekad velikog tenisača Yannicka Noaha bilo je kratkog daha. Nećemo sad postavljati pitanje i već nakon prvog dana analizirati gdje su to Francuzi pogriješili, na kraju to i nije bio naš problem, jer mi nismo pogriješili nigdje. A iskreno govoreći nismo ni mogli pogriješiti.
Hrvatska ima apsolutno bolju momčad od Francuske u ovom trenutku i to se pokazalo na terenu u Lilleu. Francuzi su se nadali oproštaju od Davis Cupa s još jednim, jedanaestim, naslovom, ali dogodit će se jedan drugačiji oproštaj. Veliki oproštaj hrvatskih tenisača koji su posljednjih nekoliko godina bili uvijek tu negdje da bi napokon u Lilleu stigli, kako se zna reći, u predvorje raja. Sve je bilo sjajno i u pojedinim trenucima izvan očekivanja. Čak je jedna mala skupina hrvatskih navijača koji su se uputili na veliko finale nadjačala Francuze koji su rano shvatili da ovo neće biti njihov dan i da vode uzaludnu utakmicu.
Podatak da ni Borna Ćorić ni Marin Čilić nisu izgubili servis puno govori, a onih nekoliko break prilika koje su imali suparnici naši su lako riješili.
Treba respektirati ono što je rekao naš izbornik Željko Krajan, treba respektirati rečenicu “treba nam još jedan meč” jer to je upravo tako. Treba nam samo jedan meč, a imamo tri prilike i taj jedan će se dogoditi ili u subotnjem dvoboju parova ili negdje u nedjelju. Možemo govoriti o fantastičnom nastupu Hrvata ili velikom meču, ali iskreno govoreći, moramo prihvatiti sve slabosti s kojima su se Francuzi borili, a to je ipak bilo za njih previše. Činjenica da je Noah pretpostavio Jeremyja Chardyja Lucasu Pouilleu za neke je možda bilo iznenađenje, ali za našeg mladog majstora baš i ne jer je vjerovao u takav rasplet. Baš kao što je Marin Čilić vjerovao da će godinama vodeći francuski reket Jo-Wilfried Tsonga predvoditi Francusku u ovom velikom i oproštajnom Davis Cupu.
Nije moglo bolje
Nadamo se... Ne. Uvjereni smo da će Hrvatska drugi put osvojiti Davis Cup i otići u povijest ovog velikog natjecanja kao posljednja momčad koja se domogla velike “zdjele za salatu”, trofeja koji je rezerviran samo za najveće. Najveće među kojima će Hrvatska ostaviti veliki trag.
A Davis Cup nikada više neće biti isti. Nikada više neće biti toliko briljantnih i tako velikih trenutaka i zato je Noah u pravu kada je uoči dvoboja rekao:
- Možete novo natjecanje nazvati kako god želite, samo ga nemojte zvati Davis Cupom.
Ovakav Davis Cup će za dva dana otići u prošlost, a sve što se nakon ovih i krasnih i turbulentnih godina dogodi uvijek će nas vraćati u dane kada je Hrvatska bila velika, u dane naših mušketira Punčeca, Palade, Mikića i Kukuljevića pa sve do današnjih dana kad jedna generacije predvođena Marinom Čilićem, Bornom Ćorićem i prijateljima drugi put osvaja najveći svjetski trofej u tenisu i vraća se na prvo mjesto svjetske rangliste.
Nije se moglo sanjati ni bolje ni više.
