Sada gotovo da se može uzeti i kao pravilo - ako želite sportski uspjeh, uzmite izbornika iz Varaždina. Nogometaši su ljetos pod vodstvom Zlatka Dalića stigli do finala u Rusiji, tenisači su sada pod vodstvom Željka Krajana otišli korak dalje, do kraja, uzeli su trofej i postali svjetski prvaci.
Svakako je 39-godišnji rođeni Varaždinac jedan od junaka teniskog trijumfa, iako su glavne uloge, jasno, pripale igračima.
- Željko je samozatajan tip, nije eksplozivan, ali njegove zasluge u ovom uspjehu nedvojbeno su jako velike. Oni koji ne znaju previše misle da je lako biti Davis Cup izbornik, uzmeš najbolje igrače koje imaš i to je to, ali nije to baš tako. Treba sve to uskladiti jer, eto, znamo da je proteklih godina bilo i trzavica s nekim igračima, ali Željko je uspio kreirati harmoniju u reprezentaciji pa svi mogu govoriti ‘sad smo prava klapa’. To su njegove zasluge.
Riječi su to Marijana Dugandžića, teniskog trenera iz TK Varteks i osobe koja Željka Krajana jako dobro poznaje.
- Njegov ga je tata doveo meni kad je imao šest godina i trenirao sam ga do njegove 14., tako da sam ga jako dobro upoznao, a ostali smo i dan-danas u dobrim odnosima.
I moja kaplja pomaže...
Bili su u kontaktu i tijekom proteklog vikenda.
- Samo porukama, doduše, nisam mu htio previše smetati. Čestitao sam mu i rekao da ga čekamo u Varaždinu i da, naravno, nazdravimo velikom uspjehu - smije se Dugandžić, ponosan što se njegov nekadašnji učenik uspio popeti na svjetski tron.
- Ma kako ne bih bio ponosan. Eto, ja si nekako utvaram da je bilo ono, kako se veli ‘i moja kaplja pomaže ga tkati’, jer sam ga, eto, u tim njegovim ranim godinama uspio zadržati u tenisu, a djeca znaju lako i brzo odustati, odnosno, zato što je i kasnije nastavio teniskim, sportskim putom.
Krajan je generacija (1979.) Ivana Ljubičića “klali su se k’o klinci po turnirima, bili i frendovi i rivali“, sjeća se Dugandžić, ali je današnji izbornik igračku karijeru zaključio već 2005., sa 26 godina, zbog ozljeda.
- Kad mu se to dogodilo, mogel je otići u obiteljski biznis, ali eto izabral je tenis i karijeru trenera.
I, ispostavilo se, jako dobro izabrao. Iako nitko nije mogao znati kako će se stvari razvijati, Krajan je imao trenersku “žicu”.
Radišan i inteligentan
- Željko je sve ovo zaslužio. Od malih nogu znam ga kao dobrog dečka, radišnog i inteligentnog, a bilo kakav rezultat ne možete ostvariti ako niste pametni i inteligentni. Pogotovo ne u tenisu, individualnom sportu u kojem se ne može nešto samo poklopiti, mora se tu znati raditi. A Željko je dokazao da zna i u radu s Dinarom Safinom, koju je doveo do svjetskog broja 1 i Grand Slam finala, pa Laurom Robson, Dominikom Cibulkovom, Anom Konjuh i svima ostalima.
A ovaj Davis Cup došao je povrh svega toga.
- Krajan je A klasa trenera, ovo mu je najveći uspjeh, biti prvi na svijetu, iznad toga nema dalje, ali ne sumnjam da će napraviti još puno uspjeha.
Krajan nije jedini Varaždinac koji je napravio velike stvari u tenisu. Karolina Šprem bila je 17. na svijetu, Saša Hiršzon i Saša Tuksar bili su Davis Cup reprezentativci, pa očito ima neka veza između tenisa i Varaždina.
- Je, važno je imati dobar materijal, talentiranu djecu, ali i školovane stručne trenere koji će ih usmjeriti na pravi način.
Izbornik sa sedam godina staža
Malo će se tko sjetiti da je Krajan kao igrač bio u sastavu Davis Cup reprezentacije koja je u Carsonu 2005. godine u 1. kolu pobijedila SAD i krenula po trijumf, okončan početkom prosinca te godine u Bratislavi. Znači, na neki način ima prste u sva tri naša najveća rezultata (titule 2005. i 2018. te finale 2016.), ali taj njegov igrački dio u reprezentaciji je zapravo zanemariv, samo statistika.
No, zato je kao izbornik postao najdugovječniji - drži poziciju izbornika već sedam godina (postavljen je 2012.) - i s odličnim omjerom, nakon Francuske je na 12-6.
Prvi meč kao izbornik imao je u Japanu gdje je Hrvatska prošla dalje u jednom od najnadahnutijih trenutaka karijere Ive Karlovića - razbio Nishikorija i Soedu bez izgubljenog seta, dapače odigravši samo jedan tie-break u šest setova.
Najteži Krajanovi trenuci bili su kada je Hrvatska porazom od Velike Britanije u Umagu 2013. (nije imao na raspolaganju Marina Čilića zbog navodnog doping-slučaja) ispala iz Svjetske skupine, ali povratak je bio ekspresan. Slavlje u Poljskoj (pobjeda golobradog Borne Ćorića nad tada Top 20 igračem svijeta Jerzyjem Janowiczem), pa pobjeda u Nizozemskoj kada je povukao jedan od svojih najvještijih poteza izborničke karijere: gurnuo debitanta Matu Delića na teren umjesto Marina Čilića (tjedan ranije osvojio US Open), a na račun pobjede Kaštelanina nad Sijslingom vratili smo se u elitu.
Finale protiv Argentine bilo je teška pilula za progutati, a tada se čak i prije finala šuškalo kako će se Krajan povući s mjesta izbornika. Nije, dao si je još jednu priliku, i to se sada, dvije godine poslije, vratilo.