.jpg)
"Što smo igrali kući, mislim da je ovdje bila najbolja atmosfera. U Zadru je bilo dobro u polufinalu, ali ovo je bilo stvarno fantastično!"
"Drago mi je što igramo ovdje. U Osijeku sam se uvijek osjećao ugodno. Ova publika je to danas pokazala. Stvarno je bio užitak igrati."
"Nevjerojatan meč, nevjerojatna atmosfera, nevjerojatna publika, nevjerojatan partner."
"Hvala publici na još jednom divnom bodrenju i atmosferi koja u Osijeku nikada nije bila upitna."
"Nije floskula, ali ovdje se trenutno najbolje osjećamo kada igramo i hvala navijačima što su došli po takvom vremenu i što su nas bodrili."
Pet izjava, pet različitih sportaša, a zajednički nazivnik jedan - Osijek i Gradski vrt. Bilo da se radi o stadionu ili dvorani istoga imena, naši sportski velikani o atmosferi u Gradskom vrtu jedino i isključivo sipat će hvalospjeve. Došlo je do toga da se dečki već muče tražeći prave riječi kojima bi opisali svoje emocije nakon što u najdražem, reprezentativnom dresu istrče pred slavonsku i baranjsku publiku.
Navedene izjave redom su dali naši, bez obzira na konačan ishod teniskog meča sa Španjolcima, novi sportski junaci Marin Draganja, Franko Škugor i Nikola Mektić te oni koji su to već dugo, Darijo Srna i Luka Modrić. Dodatnu težinu njihovim izjavama daje činjenica da je riječ o momcima koje potječu iz Splita, Šibenika, Zagreba, Metkovića i Zadra. Osijek i Slavonija uvijek su nacionalnu vrstu u bilo kojem sportu dočekivali s ogromnom strašću, ljubavi i široka srca.
Sportaši su na tu ljubav uvijek znali uzvratiti onim najboljim što posjeduju - borbenošću, srčanošću i predanošću. Na žalost, s onima koji sjede u uredima nacionalnih saveza nikada nije bilo tako. Na istok Hrvatske, kao kakvim prosjacima, uvijek i isključivo su se slale mrvice i ono što drugi nisu htjeli. HNS je Osijeku davao samo neatraktivne protivnike tipa Mali, Azerbajdžan, Izrael, Wales, Iran, Estonija, Latvija..., a zauzvrat su dobivali bespoštedno navijanje i podršku kao da je s druge strane Njemačka, Argentina, Brazil, Francuska ili Španjolska. I ma koliko kod foteljaši ponižavali Osijek i Slavoniju, publika je igračima na terenu uzvraćala s još većom ljubavi. Rekao bi netko čisti mazohizam. Ali, nije to.
To je čista ljubav prema nacionalnom dresu. Ljudi na istoku Hrvatske o tome možda i najviše znaju, a razloga za to u bliskoj nam je prošlosti i više nego dovoljno. Mnogi su se razveselili kada je HTS odlučio novu sezonu Davis cupa otvoriti u Osijeku. U goste dolazi moćna Španjolska i poradovaše se Slavonci atraktivnim dvobojima. Čiliću, Ćoriću, Nadalu... Na kraju su atraktivne dvoboje dobili, ali iza tih predstava stoje neka druga imena. Nitko u Hrvatskoj ne može prosječnog Osječanina i Slavonca uvjeriti da HTS nije znao kako će Željko Krajan na Španjolce s B momčadi.
Ma koliko se kleli da to nije tako, na istoku Hrvatske znaju da im je opet podvaljeno. Ali, nisu za to krivi Škugor, Draganja, Mektić i Pavić, a to navijači jako dobro znaju, pa i njih, eto, bodri 2500 uvijek "ludih" i uvijek vjernih Slavonaca. I što sad? Hoće li se ignorantska politika prema istočnoj Hrvatskoj nastaviti? Ne samo sportska, nego i ona s Markova trga koja u ovih 20 godina ni izbliza nije vratila dug kraju koji je obranio Hrvatsku.
Krivi su za to, naravno, i lokalni političari i lokalni sportski dužnosnici koji nikada nisu htjeli podići glas i boriti se za svoj kraj. Lakše je ići linijom manjeg otpora i čuvati svoje sinekure. Osijeku i Slavoniji dosta je mrvica. Osijek i Slavonija hoće veliko. Da smo prošli Španjolce, onda HTS uopće ne bi trebao raspisivati natječaj za domaćina Srbiji. Samo i jedino Osijek. I to besplatno, a ne da Grad i Županija ponovno izdvajaju 400.000 kuna.
Čitamo kako HRS ima problem sa splitskom Spaladium Arenom koja bi trebala biti domaćin hrvatske skupine na EP-u u rukometu 2018. godine, ali od toga vjerojatno neće biti ništa. Osijek su otpisali i prije nego što su odlučili o gradovima domaćinima uz nekakve smiješne izlike, pozivajući se na kriterije EHF-a u koje ni mala djeca ne vjeruju. No, taman da je i tako, zauzmite stav i poručite vašoj braći sufoteljašima u Beču: "Mi smo se odlučili za Osijek". I točka.