Da je bilo po Amerikancima, Hrvatska bi 2005. otpala već u 1. kolu Davis Cupa. Srećom pa Amerikanci ne mogu baš sve kontrolirati na ovom svijetu, a Hrvatska je nešto kasnije te godine ušla u tenisku povijest kao tek 12. različiti osvajač Davis Cupa od njegova začetka 1900. godine.
Sudar sa SAD-om bio je prva stanica tog čudesnog puta, gostovali smo u Kaliforniji, a Amerikanci su nas dočekali s onima koje su oni nazvali Dream Team. Andre Agassi vratio se u dres reprezentacije, bio je tamo Andy Roddick, Grand Slam pobjednik i broj 1 u jednom trenutku na ATP ljestvici, plus braća Bryan, nepobjediva braća kako su im svi tepali, jer su dominirali u konkurenciji parova.
S takvim zvjezdanim sastavom, nije Amerikance bilo briga protiv koga igraju, pa se ni na jumbo plakate koji su najavljivali meč nisu udostojili napisati tko je protivnik.
Ključni trijumf u SAD-u
No, na koncu su ga sigurno dobro zapamtili.
Hrvatska je u režiji Ivana Ljubičića ostvarila jednu od najvećih Davis Cup pobjeda, Banjalučanin je u petak pobijedio Agassija, u subotu uz pomoć Marija Ančića šokirao blizance Bryan, a u nedjelju dovršio posao protiv Roddicka.
Time je, zapravo, raskrčen put prema konačnom trijumfu, ispunila se ona mantra, “moraš pobijediti jednu veliku u gostima da bi osvojio Davis Cup”. Za nas je to bila ta velika, jer makar smo i finale igrali u gostima, slavlje u Carsonu na neki način je definiralo cijelu tu godinu.
Rumunjska s Hanescuom, a još manje Rusija s Davidenkom i Južnim, nisu bili mačji kašalj, međutim ipak nisu bili razina koja bi spriječila zahuktale Hrvate, pogotovo ne na vrućem domaćem terenu na Gripama.
U Bratislavi su čekali Slovaci s Hrbatyjem i bez Karola Becka (kasnije se ispostavilo zbog pozitivnog dopinškog nalaza s ranijeg meča), što je dodatno podgrijalo ionako velike hrvatske nade. Ljubičić se pobrinuo za prvi bod, Ančić nije imao rješenja za Hrbatyja, ali parovi su nas opet gurnuli u prednost.
Ančić za slavlje
Očekivalo se da će Ljubičić na početku nedjelje razriješiti sve dvojbe, ali ukočeni vrat koštao ga je pobjede i šanse za perfektnih 12-0 u jednoj Davis Cup godini (i sve u “živim” mečevima), no za hrvatsko slavlje pobrinuo se Mario Ančić. Te je godine u Davis Cupu imao 0-4 u “živim” singl mečevima, no u najvažnijem je pobijedio.
Uz neizostavne Ljubičića i Ančića, u sastavu za finale još su bili Goran Ivanišević i Ivo Karlović, a kroz godinu sudjelovali su i Željko Krajan, Roko Karanušić i Saša Tuksar. Izbornik je bio Nikola Pilić, kojem je to bio četvrti Davis Cup, prva tri je osvojio s Njemačkom (1988, 1989, 1993), a kasnije je kao savjetnik Srbije (2010) uzeo i petu titulu.
PUT DO TRIJUMFA
1. kolo: SAD - Hrvatska 2-3
(Agassi - Ljubičić 3:6, 6:7 (0), 3:6, Roddick - Ančić 4:6, 6:2, 6:1, 6:4, M. Bryan, B. Bryan - Ljubičić, Ančić 6:3, 6:7 (8), 4:6, 4:6, Roddick - Ljubičić 6:4, 3:6, 6:7 (11), 7:6 (7), 2:6, B. Bryan - Karanušić 6:2, 3:6, 6:1)
ČETVRTFINALE:
Hrvatska - Rumunjska 4-1
(Ančić - Pavel 6:1, 4:6, 6:4, 3:6, 4:6, Ljubičić - Hanescu 6:3, 6:2, 7:6 (3), Ljubičić, Ančić - Pavel, Trifu 5:7, 6:4, 6:7 (9), 6:4, 6:4, Ljubičić - Pavel 6:3, 6:4, 6:3, Ančić - Hanescu 7:6 (3), 7:6 (8)
POLUFINALE:
Hrvatska - Rusija 3-2
(Ančić - Davidenko 5:7, 4:6, 7:5, 4:6, Ljubičić - Južnji 3:6, 6:3, 6:4, 4:6, 6:4, Ljubičić, Ančić - Andrejev, Tursunov 6:2, 4:6, 7:6 (5), 3:6, 6:4, Ljubičić - Davidenko 6:3, 7:6 (6), 6:4, Karlović - Tursunov 4:6, 4:6)
FINALE:
Slovačka - Hrvatska 2-3
(Kučera - Ljubičić 3:6, 4:6, 3:6, Hrbaty - Ančić 7:6 (4), 6:3, 6:7 (4), 6:4, Hrbaty, Mertinak - Ljubičić, Ančić 6:7 (5), 3:6, 6:7 (5), Hrbaty - Ljubičić 4:6, 6:3, 6:4, 3:6, 6:4, Mertinak - Ančić 6:7 (1), 3:6, 4:6)