Usporedbe su neizbježne i bit će ih sve više kako se teniska karijera Marina Čilića bude približavala svojem kraju, a on se sa svakim odigranim mečom nastavi približavati neponovljivom Goranu Ivaniševiću.
Ova rečenica će kod mnogih teniskih zaljubljenika u startu izazvati prijepor, mnogi neće uopće dopustiti da se uspoređuje Marina i Gorana. Za Gorana smo napisali da je neponovljiv i to potpisujemo, ali u tom kontekstu prije svega mislimo na autentičnu karizmu Splićanina. Ta njegova aura nije ograničena samo na tenis i samo na Hrvatsku, Goran je planetarno popularan. Njegov trijumf u Wimbledonu 2001. godine jedna je od najfantastičnijih sportskih priča, podvig “par excellence”. On je na splitsku rivu izvukao više od 100.000 ljudi na dočeku, koji je prenosio čak i CNN.
Karakterno Goran i Marin ne mogu biti različitiji. Oni su vatra i voda, yin i yang, toplo i hladno... Ipak, njihovi životi su prožeti još od ranih Marinovih dana.
Goran je njega kao vrhunski potencijal prepoznao davnih dana, u tom smislu ga podržavao i preporučio svome nekadašnjem treneru i mentoru Bobu Brettu, s kojim će i Marin surađivati dugi niz godina. Kad je zapelo s Bobom, kad je došlo vrijeme za razlaz i kad je Marin zapeo u nekom svojem igračkom labirintu, preuzeo ga je Goran. Preuzeo i preporodio te u manje od godinu dana od njega stvorio osvajača Grand Slam turnira. U rujnu 2014. godine u New Yorku osvojivši US Open, Marin se pridružio Goranu na pijedestalu slavnih.
Usporedba se, dakle, logično svodi na rezultatski učinak ove dvojice iznimnih tenisača. Najboljih koje je Hrvatska ikada imala. I prije smo već pisali o tome, navodili neke primjere u kojima se Marin definitivno približava Goranu. Ugledni talijanski novinar Ubaldo Scanagatta također je od nas u nedjelju navečer u press centru stadiona Pierre Mauroy tražio potvrdu da se može raspravljati u tom pravcu. On je čak otišao toliko daleko da je ustvrdio kako je Marin možda već pretekao Gorana. Nije, nije još.
Oba imaju po jedan Grand Slam naslov, Goran ima četiri titule više, Goran ima sto i nešto pobjeda više u karijeri, Goran je bio drugi na rang-listi u tri navrata i ima jedno Grand Slam finale više (istina, sva četiri u Wimbledonu, dok je Marin po jednom bio u završnom susretu Wimbledona, US Opena i Australian Opena). Te su razlike, kao što možete primijetiti, vrlo male, a Marinova karijera još nije blizu svome kraju. Vremena su se promijenila.
Kad je Goran osvajao Wimbledon, imao je 29 godina i bio je skoro otpisan. Tada se u toj fazi karijere rijetko pobjeđivalo na najvećim turnirima, a danas je Marin najmlađi pobjednik od svih aktivnih tenisača (nitko ispod 30 nema Grand Slam naslov). Iako se Goran oprostio sa 32 (u 3. kolu Wimbledona protiv Lleytona Hewitta), to više nije bilo to. Od Marina, pak, očekujemo još dosta toga. I u tom smislu, kako je napomenuo Ivan Ljubičić, zamah bi trebao biti upravo ovaj Davis Cup trijumf. Njime je prebrisao onu nesretnu nedjelju u Zagrebu, “from hero to zero” u meču s Juanom Martinom del Potrom kad je propustio kapitalizirati 2:0 u setovima.
- Tri mjeseca ga je proganjalo. Tri mjeseca se patio nakon toga na Touru - rekao nam je njegov Ivan Cinkuš u prostorijama Hrvatske udruge u Lilleu, kamo su došli svi tenisači proslaviti s navijačima.
Svi osim Marina, on je ostao u hotelu, emotivno prazan nakon jednog od najvećih dana u karijeri. Možda i najvećeg. Kasnije se pridružio društvu na večeri i slavlju samo za njih, tamo gdje se pjevalo “ovdje nitko nije normalan“. Uopće ova Hrvatska, gledajući samo njezine sportaše, definitivno nije normalna.
Bez ijednog incidenta
Marin Čilić je, pak, normalan. Cijene ga i uvažavaju svi na ATP Touru. Apsolutno svi.
- Nitko nije finiji i pristojniji od Marina Čilića na Touru - napisao je Nick McCarvel, američki novinar.
- Apsolutna istina. Drag i vrlo pametan - dodala je Sandra Harwitt, novinarska veteranka u teniskom okruženju.
- Reći da je određeni igrač jedan od dobrih momaka jest kliše, ali istovremeno je to istina u slučaju Marina Čilića - u svojem osvrtu na pobjedu Hrvatske zapisao je Steve Tignor s Tennis.com.
- Karijera koja je sasvim blizu rezimeu za Kuću slavnih - dopisao je netko, zaboravili smo tko.
Oko svih ili više-manje svih postoje neke ograde i ogradice. Oko Marina Čilića ne postoje. Njemu nije naškodila ni ona ružna epizoda s padom na antidoping kontroli, ružna epizoda u kojoj je na kraju dokazao da je čist i u kojoj ga je sud u Londonu oslobodio. U svijetu u kojem se teško otresti sumnje, u Marinovu nevinost nije sumnjao nitko od kolega. Čak su i novinari zaduženi za provokacije bili korektni, nisu previše čeprkali po slučaju stavljenom u ladice da na njega pada prašina.
Sa 14 preselio u Zagreb
- Iako je Marin već sa 14 godina otišao svojim putem, u Zagreb, njegova veza s Ivanom nikada nije prekinuta. Njihovo prijateljstvo nikada nije poljuljano. Uvijek su bili jedan uz drugog, makar je Marin puno prije postao uspješan i etabliran. Marin je, uostalom, bio Ivanov kum na vjenčanju - ispričao nam je u Lilleu stariji brat Ivana Dodiga, Željko.
Pokušajte se sjetiti incidenta u kojem je Marin sudjelovao, meča u kojem se ružno ponašao, zaobišao press konferenciju, skratio ili odbio dati odgovor... Pokušajte se sjetiti neke njegove neprimjerene fotografije s nekakvog razularenog partyja. Nema toga u Marinovu životu.
Iako je zvijezda, ne ponaša se kao zvijezda, niti mu je osobito stalo do zvjezdanog statusa. Da mu je stalo, nastojao bi se reklamirati i promovirati. Kad bi ga svijet upoznao, shvatio bi onaj dio rečenice Sandre Harwitt o “really smart guy”. Zrelom 30-godišnjaku čiji svijet počinje s tenisom, ali na njemu ne završava. Zrelom čovjeku koji je pokrenuo humanitarnu zakladu. Ne bilo kakvu, zakladu koja ulaže u mladost, u znanost, u kulturu...
Istina, bilo bi bolje za Hrvatsku općenito kad bismo veći naglasak stavljali na takve ljude umjesto da nam medijima dominira samo crnilo i društvo iz kojekakvih “reality showova”. Marin nije taj koji će se buniti, to nije njegov stil. I u nedjelju su mnogi u njega sumnjali, čak i kad je vodio 2:0 moglo se pročitati ili vidjeti da je “to ipak Marin” i “da se ne veselimo unaprijed”. Ne znam odakle je i zbog čega dobio etiketu gubitnika. Zbog toga što je izgubio nekoliko mečeva, koje je trebao dobiti? Pritom nitko ne gleda koliko ih je dobio, a moralo je i trebalo završiti obratno.
Ako je gubitnik sportaš s toliko uspjeha, ako je gubitnik svjetski prvak, baš bih volio vidjeti tko su u Hrvatskoj pobjednici.