Zagreb, 281116.
Pantovcak.
Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarovic, primila je Hrvatsku Davis cup reprezentaciju i zahvalila na izvanrednom sportskom rezultatu.
Na fotografiji: izbornik Zeljko Krajan.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
CROPIX

PIŠE NEVEN BERTIČEVIĆ

PIŠE NEVEN BERTIČEVIĆ Tenisko zajedništvo je postojalo samo na papiru

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 03.12.2016. u 21:24

  • Posljednjih smo dana svjedoci brojnih pohvala na račun svega što se događalo u vrijeme finala Davis Cupa, no te su pohvale dolazile uglavnom iz Hrvatskog teniskog saveza ili od onih koji su sudjelovali u organizaciji velikog događaja koji je na kraju donio prvi trijumf Argentine, koji nije baš mnoge ražalostio. Pogotovo ne one koji znaju i vole tenis, ali su skloni priznati da ga i drugi igraju.

    Teško je zapravo pobrojati koliko je autogolova zabio HTS u koprodukciji s Milanom Bandićem u velikom finalu Davis Cupa. U pojedinim trenucima pomislili smo da su sve to organizirali ili pokušali organizirati apsolutni amateri ili, kao što je jedan moj poznanik rekao, potpuni diletanti. I to, naravno, nije daleko od istine.

    Jer ako je važno da je državni vrh bio zadovoljan ambijentom i svime što se događalo u vrijeme finala (a tada je automatski zadovoljan i HTS i gradonačelnik Zagreba, koji je uvijek u blizini događaja koji bi mu mogli donijeti nove poene u predizbornoj kampanji), onda nemamo zapravo ništa važnije poručiti tom društvu. Jer oni ionako o tenisu malo toga znaju.

    Ono što svi mi koji volimo tenis ne smijemo zaboraviti našoj krovnoj organizaciji i svima koji su se petljali oko organizacije velikog događaja jest odnos prema bivšim reprezentativcima, koji su najbolji dokaz vrijednosti hrvatskog tenisa. A u HTS-u su se ponašali kao da se tenis u Hrvatskoj počeo igrati tek kad su oni došli na vlast ili kad se rodilo veliko ovogodišnje finale! Bandića nema ni smisla stavljati u tu priču jer on ionako o tenisu ne zna ništa, osim što je posljednjih godina vrlo uspješno pripomogao gašenju zagrebačkih turnira i to mu ljubitelji tenisa neće nikada zaboraviti. No, nek’ se gospon gradonačelnik samo bavi Sljemenom i Snježnom kraljicom i onim lažnim staklenim krunama, očito mu je to bilo daleko važnije od pokušaja spašavanja Zagreb Indoorsa.

     

    Mi ne možemo drugačije

    Teško je povjerovati da se HTS jednostavno nije sjetio naših teniskih velikana, bivših reprezentativaca, među kojima neki nisu dobili ni pozivnicu za dolazak u Arenu. Teško je razumjeti da ni u jednoj pauzi između mečeva nitko nije ni pokušao predstaviti one koji su nosili hrvatski tenis i Davis Cup, što bi stvarno bio malen napor, ali bi, siguran sam, tim ljudima puno značio. Zbog toga je finale Davis Cupa bio totalni krah; ne zbog poraza. Jer porazi su sastavni dio igre, na to se ponekad ne može utjecati, ali na sitnice i malen znak pažnje svakako može.

    No u nas to nije neka posebna novost, na sličan je način bila organizirana skupina Eurobasketa jer mi, očito, ne možemo drukčije. No da se ne bi previše zagreblo u košarku, zaustavit ću se na tenisu, koji nam je donio ogroman rezultat jer biti u finalu Davis Cupa grandiozan je uspjeh bez obzira na rezultat.

    Proteklog vikenda a i dana koji su prethodili velikom dvoboju bili smo zasuti pričama o zajedništvu. No da je to bila samo kratkotrajna priča za lakovjerne ili pak tek dobro osmišljena rečenica na nekom od papira koji se izgubio već drugog dana nakon finalnog dvoboja, vrlo je brzo pokazalo vrijeme. Naše je zajedništvo otprilike trajalo onoliko koliko je trajao i Davis Cup: samo dok se ne raziđemo.

     

    Tko će biti novi domaćin?

    Vrijeme leti i Hrvatska će u Davis Cupu uskoro biti suočena s još jednom velikom utakmicom. I opet ćemo biti domaćini, iako sam uvjeren da bi u HTS-u bili sretni kada bismo taj dvoboj igrali u Španjolskoj. Ali Hrvatska je domaćin, pa ćemo se opet morati mučiti iako bi upravo taj dvoboj mogao biti idealna prilika za popravak svih pogrešaka i autogolova koji su se dogodili protekli vikend. Možda će tada netko iz HTS-a popraviti sve ono što su pogriješili u dvoboju s Argentinom. Ali kako će naša reprezentacija izgledati u dvoboju sa Španjolskom, to malo tko zna i pitanje je kad će se doznati.

    Nakon istupa Borne Ćorića svi oni koji su sumnjali napokon su shvatili da u reprezentaciji ništa nije bilo idealno i da je ta priča o zajedništvu samo prazno slovo na papiru. Neki su, naravno, zamjerili Ćoriću na istupu, ali on je samo napravio i kasnije rekao ono što misli i ne znam zašto bi ga netko zbog toga krivio. Ako je bio preagresivan, prihvatite to kao njegov stil jer on je takav i kao tenisač.

    Nije mi jasno ni tko će se kandidirati za organizaciju te velike utakmice, a s pozicije u kojoj se ne zna ni tko će voditi reprezentaciju ni tko će biti na raspolaganju, pretpostavljam, novom izborniku teško je nuditi neki veliki optimizam. A kada nam u goste dođu Španjolci, valjda će, ako bude gužve s ulaznicama, prioritet dobiti ljudi koji su godinama živjeli s tenisom i uz tenis, a ne oni koji su samo podobni. Oni koje znamo nazivati šminkerima.

    Iz drugih medija