Hrvatska i Argentina posljednji su put igrale u Buenos Airesu prije četiri godine u četvrtfinalu i temeljem toga smo sada na redu da ih ugostimo. Nikad nismo pobijedili Južnoamerikance, triput
Prvo gostovanje pamtit će se po Diegu Maradoni, jedan od najboljih nogometaša svih vremena gledao je tenis sva tri dana u Lawn Tennis Clubu, a i ispunila mu se želja da upozna Gorana Ivaniševića. Tih desetak minuta u svlačionici naše reprezentacije s Malim Zelenim jedna je od najneobičnijih priča vezana za Hrvatsku u Davis Cupu.
Od 0-2 Hrvati su stigli do 2:2, Ivanišević zbog problema s lijevim ramenom nije mogao više od nastupa u paru, tako da je Gaston Gaudio lako svladao Ivu Karlovića za pobjedu Argentinaca.
U Zagrebu, pak, Hrvatska nije mogla računati na Marija Ančića, izdala su ga leđa, bio je to prevelik problem i bez obzira na dvije pobjede Ljubičića, doživjeli smo prvi poraz nakon dvije godine. Makar je Saša Tuksar umalo iznenadio Juana Ignacija Chelu kod 2-2.
Dvoboj otprije četiri godine rezultatski je bio najlakši za Gaučose (4-1), no, bilo je 1-1 nakon prvog dana, Čilić je u pet setova nadigrao Davida Nalbandiana i tko zna kako bi završilo da Nalbandian i Eduardo Schwank nisu slavili protiv Čilića i Ive Karlovića 8:6 u petom setu. Umorni Čilić nakon deset setova u dva dana nije mogao stajati na nogama protiv Juana Martina del Potra.
Zanimljivo jest da se 2005. čekao ishod Slovačke i Argentine da bismo vidjeli s kim ćemo igrati u finalu. Gosti su bili veliki favoriti s Nalbandianom i Guillermom Corijom, no, nisu opravdali očekivanja.