Za Marca Trungellitija (29) vjerojatno su čuli i oni koji tenis prate samo površno. To je onaj Argentinac koji je u Roland Garrosu prije tri godine kao 166. igrač svijeta izbacio Marina Čilića, a lani automobilom iz Barcelone, zajedno s bratom, mamom i 89-godišnjom bakom, putovao 1000 kilometara da u Parizu popuni mjesto “lucky losera” te zatim ušao u drugo kolo, vrijedno 80.000 eura.
Kasnije je došao i u Umag. Nasmijan, susretljiv, pričao nam je o “maturalcu” do Pariza i medijskoj pažnji koju je time izazvao. U međuvremenu je popularnost Marca Trungellitija izblijedjela, pogotovo među kolegama s Toura, ali iz pogrešnih razloga.
U razgovoru za agenciju AP, ispričao je da ga mnogi tenisači izbjegavaju otkad su doznali da je on razotkrio mrežu prevaranata koji su namještali mečeve. Označili su ga kao cinkaroša.
- Nitko me više ne pozdravlja. Ne žele me čak ni pogledati u oči. Čak su me i neki, koje sam smatrao prijateljima, pitali zašto nisam začepio usta - kaže Trungelliti.
Prvi je njegovu ispovijest još u veljači objavio La Nación, kojemu je otkrio kako je tekla borba protiv teniske kladioničarske mafije. Negdje u ljeto 2015., dok se rezultatima nije uspijevao izdići s Challengera na ATP razinu, preko Facebooka mu se javio samozvani “anđeo čuvar” i ponudio da će mu pronaći sponzora koji će ga odvesti na viši nivo.
Trungelliti se zaintrigirao i prihvatio ponudu da se nađu uživo. Sponzor se ukazao u dvojici muškaraca, koji su mu predstavili sistem namještanja. Imali su cijelu shemu podmićivanja igrača, od dvije tisuće dolara za namjerno izgubljene mečeve na Futures turnirima, preko 5 do 10 tisuća za Challengere te 50 do 100 tisuća dolara za ATP turnire. Plaćalo se novčanicama u omotnicama i torbama, a dogovaralo putem kodiranih komunikacijskih kanala.
Ubrzo nakon toga, Trungelliti se uz pomoć prijatelja koji je bolje baratao engleskim jezikom prvi put obratio Uredu za integritet tenisa (TIU) s pitanjem - što da radim. Iako se otprilike dvije godine nije događalo gotovo ništa, cijelo je vrijeme bio u kontaktu i s TIU-om i s ekipom koja mu je ponudila da namješta mečeve. A onda se, malo-pomalo, iz turnira u turnir, klupko počelo odmotavati, a Trungelliti je postao zviždač. Ponudio je imena, telefonske brojeve i sve bitne detalje.
U proljeće prošle godine pristao je svjedočiti u slučajevima protiv sunarodnjaka Federica Corije, Patricija Herasa i Nicolása Kickera, bivšeg Top 100 igrača. Učinio je to putem Skypea iz Barcelone, kamo se preselio sa suprugom Nadir jer se zbog zastrašivanja i prijetnji koje je dobio u međuvremenu bojao vratiti u Argentinu. Trungelliti je tijekom svjedočenja mogao vidjeti optužene igrače, baš kao i oni njega.
Epilog? Kicker je zbog “tankiranja” mečeva suspendiran do svibnja 2021. Čovjek koji je organizirao namještanja i dalje je na slobodi; TIU nije objavio je li njegove podatke proslijedio policiji. Trungelliti je pak u mnogim krugovima i dalje persona non grata.
- Primio sam sve moguće vrste uvreda, od igrača do menadžera. Mislite da treneri nisu uključeni u to? Jesu, i to jako. Non-stop se pristupa igračima koji su karakterni slabići, jer je to ‘easy money’. Ako malo bolje razmislite, moguće je zaraditi sto tisuća dolara za sat vremena rada - kaže Trungelliti.
Kriminalna hobotnica djeluje nepobjedivo. Dok se jedna kladioničarska mreža razbije, poput one u kojoj su operirali Armenci, negdje drugdje već je stvorena nova. TIU i dalje ima premalo ljudi i sredstava da bi mogao držati korak - godišnji budžet od pet milijuna dolara ni približno im nije dovoljan - a Trungelliti i njima zamjera puno stvari. Za početak to što ga nisu htjeli zaštititi.
- Nitko me nije branio. Iskoristili su me i bacili usred mora. Cijeli je taj proces svjedočenja bio jedan od najgorih koje sam vidio. Cijenu plaćam i dalje, ali neću odustati. Namještanje teniskih mečeva je javna tajna i ne da ga nismo iskorijenili, nego poprima sve veće razmjere - zaključuje.
