Pobjede, govori, proslave i šampanjac. Takve su se slike Goranu Ivaniševiću izmjenjivale na početku 2020. I doista, malo je kome u hrvatskom sportu godina počela tako dobro kao friškom članu teniske Kuće slavnih i treneru koji je najboljeg tenisača na planetu upravo odveo do 17. Grand Slama.
I svojeg trećeg u trenerskoj karijeri. Ili drugog? Goran još nije načisto s time, iako nam je još lani, u Umagu, govorio da će si "upisati" i Wimbledon, uoči kojeg ga je Novak Đoković pozvao da se pridruži njegovoj ekipi.
- A ne znam mogu li ga računati ili ne, to je ipak bio početak priče. Ajde, moglo bi se pisati, bilo bi argumenata i za i protiv, ali ovaj se definitivno broji, već sam dugo u timu, prošao sam pripreme, svjedočio osvajanju - počinje Goran dok sjedimo u jednom zagrebačkom hotelu.
Na konstataciju da je to za njega bilo dvostruko slavlje, odmah ima mali ispravak.
- Za Hall of Fame sam saznao krajem prošle godine, tako da bih rekao da je ona završila lijepo, a ova počela nevjerojatno. Morao sam čuvati tajnu, rekao sam samo najbližima i timu jer je ipak bolje da su to doznali od mene nego kad su došli u Australiju.
Sad je samo preostalo odbrojavanje?
- Da, sedmi mjesec i jest i nije daleko. Doći će iznenada 100 stvari, evo sad su mi javili da moram prikupiti pet-šest stvari iz svojeg djetinjstva i karijere za njihov muzej. Sreća što otac čuva reket i neke majice iz Wimbledona, a možda ću im dati i jednu olimpijsku medalju.
Tko će sve biti s vama?
- Sigurno supruga, a za ostale ćemo vidjeti. Imam pet do sedam minuta za govor, manje-više znam kako će izgledati, ali trema će biti ogromna. Pola ću zaboraviti putem, samo mi je važno da spomenem ljude koji su krenuli sa mnom na ovaj put i pratili me 41 godinu.
Imate li predodžbu koliko će taj trenutak u emotivnom smislu biti sličan onome kad ste podigli wimbledonski trofej?
- Mislim da će biti slično. Ali kako je sport okrutan: da nije Wimbledona, ne bi bilo ni ove priče. Jedan meč ti promijeni život, karijeru, sve. Sigurno će biti emotivno. Ono je moj najveći teniski uspjeh, a ovo je zahvala i potvrda da sam imao dobru karijeru, slagao se netko s time ili ne. Moglo je i bolje i gore. Ali kad uđeš u Kuću slavnih, znači da te netko cijeni i da si ostavio trag u sportu.
Hoćete li se kasnije vraćati u Newport, posjećivati Kuću?
- Sigurno ću dolaziti, drago mi je i što su Amber i Emanuel veliki i ponosni na tatu i što su oni bili najveseliji. A i to što ću Olivera jednog dana odvesti da vidi gdje sam to ušao. Kad su sada u Australiji predstavljali Conchitu i mene, došli su svi članovi Kuće slavnih koji su bili tamo. I svaki put kad se primaju novi ljudi, pozovu neke od njih. Sigurno ću par puta prisustvovati tim događajima. Mislim da sam peta osoba iz Splita u nekoj Kući slavnih, što je nevjerojatno. I prvi tenisač, nadam se ne i zadnji. I to pokazuje da je taj grad poseban toliko koliko je i lud. Nešto je specijalno u zraku, naboj koji te gura naprijed.
Jesu li vam rekli koliko ste glasova imali?
- Nisu, to ne govore. Nisam ni znao da su neki ljudi u 'boardu', jer su mi prilazili i govorili 'e i ja sam glasao za tebe'. Ne vjerujem ja njima puno, ha-ha.
To će vam svi reći...
- E, naravno. Ma nema veze tko je glasao, tko nije, a očigledno netko jest. Jer znam da sam bio jako visoko i po glasovima tih povjesničara, kako ih zovu, i novinara. Lani je malo nedostajalo, a sad je ta brojka sigurno bila puno veća.
Vratimo se na finale u Melbourneu. Bilo je možda manje stresa nego u finalu Wimbledona, ali kod vas očito ne može bez petog seta?
- Ne bih ja baš rekao da je bilo manje stresa. Bio je drugačiji meč, koji se neće pamtiti po ljepoti, nego po preokretu. Okrenuo ga je jedan ili dva poena. Nole je počeo odlično, kontrolirao stvari i onda se na 1-1 počeo osjećati loše. I sve se okrenulo. Najvažniji poen po meni je bio kod 1-1 u četvrtom setu, break-lopta za Thiema na kojoj je Nole odigrao servis-mrežu kao da je na treningu. Ma ni na treningu ne bi bio toliko nonšalantan, izvadio je dva neviđena voleja. Tu sam vidio da se počeo bolje osjećati, da je opet u igri. Thiema je uhvatila nervoza, vidio je da mu je otišla šansa. Onda ponovno u petom setu, drugi najvažniji poen kad ga je breaknuo, perfektna servis-mreža, duboki volej, a Thiem promašuje bekhend paralelu. Tad je izgledalo da ga je mogao breaknuti kad je htio. Malo mi je bilo i žao Thiema, u svlačionici sam mu rekao: 'Vidi, ako netko zna kako se osjećaš, onda ja znam'. Kaže on: 'Znam da znaš, ali neću valjda čekati toliko dugo kao ti da osvojim Grand Slam'. A ja kažem, bogami nećeš. Jer on je jedini tenisač koji, kad je stegnut, udara jače nego kad je normalan. Da, imao je Novaka, ali Novak je pokazao to što nisam vidio ni kod koga drugog. Kako se dignuo od ponora, kao da ima neki 'botun' koji pritisne i počne sve ispočetka.
Kako ste na tribinama proživljavali te ključne poene?
- Vjerovao sam cijelo vrijeme da može okrenuti, samo sam čekao trenutak koji će to pokazati. Jer on to ima u sebi, rođeni je pobjednik, a takvi ljudi ne vole gubiti. Nole je genijalac, prisilio je Thiema da počne razmišljati 'je…, pa je li moguće da ću opet izgubiti ovaj meč, a toliko sam blizu? I opet mi 'biži'.' Jedino što sam znao je da će u petom setu biti drame, jer ne može bez drame kad sam ja blizu. Ali da su igrali još deset setova, svih deset bi dobio Novak.
Vidjeli smo da su vas zadužili za otvaranje šampanjca.
- Da, onda sam lovio fizioterapeuta Ulija. Ima još tih videa proslave, hvala Bogu da nisu izašli van. Neka ostanu za našu internu upotrebu. Lijepo smo proslavili, iskoristili smo što više nije bilo nikoga. Čak smo u nekom trenutku sjeli i s Nicolásom Massúom (Thiemov trener, nap. a.) i s njegovim fizijom. Malo smo zalijali, proslavili i to je to.
Božo Maljković nedavno je ispričao kako je prije 15 godina bio u Splitu i tada ste mu vaš otac i vi rekli da ima u Beogradu jedan mulac koji će biti broj jedan. I kad je pitao što to Novak ima drugačije od ostalih, vi ste mu pokazali na glavu.
- Nikad neću zaboraviti kad sam prvi put igrao s Novakom, koji je imao 14,5 godina, i kad mi je šjor Niko rekao: 'Vidi, kume, jaja ću odsjeć' ako ovaj ne bude broj jedan'. I to se stvarno vidi. Imate djecu koja igraju dobro, a imate i onu koja imaju 'to nešto'. To ne možeš kupiti, ili imaš ili nemaš. To razdvaja šampione kao što je Novak od nekoga tko će biti 20. ili 30. Novak je osoba koja stalno želi nešto novo, a takvu psihu još nisam vidio. To je ono što ga krasi i zbog čega je za mene najveći. I što će još pokazati s turnirima koje će osvojiti i rekordima koje će srušiti. Ako uzmete zadnjih 10 godina, nitko mu nije ni blizu.
Što kod Đokovića vidite sada, nakon 7-8 mjeseci zajedničke suradnje, a što niste uočili kad ste ga promatrali "izvana"?
- Još bolje vidim kako se ponaša na terenu, izvan terena, na treninzima. One sitnice koje upoznaješ kod svakoga. Bio sam puno puta u situaciji da je moj igrač igrao protiv njega. I možda nisam znao sve, ali sam ga pratio i primjećivao dosta stvari. Znao sam što otprilike mogu očekivati. Ali kad s nekime počneš komunicirati na dnevnoj bazi, onda stalno učiš i doznaješ nove stvari. Tu mi je Marian (Vajda) puno pomogao, ipak je on s njime 11 godina. U nekim se detaljima i dalje razlikujemo, ali imamo ista razmišljanja o tenisu. I od fizioterapeuta Miljana Amanovića sam nešto pokupio i čuo. Uvijek se vraćam na onu svoju teoriju da je jako važno razumjeti mentalitet osobe koju treniraš. A mi imamo isti mentalitet, isti jezik, i zato je sve lakše. Znam što bih ja napravio u nekoj situaciji. Tako i Novak razmišlja, samo na većem nivou.
Dogodi li se da se razilazite u idejama, da jednim smjerom ide Novak, drugim Vajda, trećim vi?
- Ne toliko često. Marian i ja smo uvijek u istom smjeru, jedino je Novak koji put nezadovoljan nekim udarcem, kad mi mislimo da za to nema razloga. Ali opet, on je na terenu, i dok on ne bude zadovoljan, možemo mi pričati što nas je volja. Na primjer, sad u Australiji prije meča s Raonićem govori nam da mu je retern loš, da nije zadovoljan, da pada. Sad ja gledam: pa gdje je problem? I onda smo ulovili Karlovića, koji je još bio tamo, da ga zagrije dan prije. A Novak mu vraća servise k'o da Karlo servira s 500 metara udaljenosti. Bio je zadovoljan, ali ne skroz. I onda dođe protiv Raonića i izreternira čovjeka koji mu servira 220, 230 na sat. Novak je perfekcionist i dok sve udarce ne osjeća onako kako je zamislio, nije zadovoljan.
Može li se uopće usporediti suradnja s njim i s Raonićem, za kojega ste rekli da ste teško komunicirali?
- Ne može jer je sa svakim igračem komunikacija drugačija. Raoniću nikad nije bio problem u tenisu. On je igrač za Top 5, Top 10, problem je što ne može biti mjesec dana u komadu, a da nije ozlijeđen. I komunikacija, prihvaćanje i isprobavanje ideja. Kod Novaka je velika stvar što proba sve što mu kažeš. Ne mora to biti ispravno, ali on će probati. Ako ne valja, idemo dalje. Stalno traži elemente u kojima može biti bolji. Puno je lakše komunicirati s osobom koja traži od tebe da ga savjetuješ. A ne s nekim koji 'muči' pa mu se moraš popeti na glavu da dopreš do njega. Sve je izazov, a na kraju je važan samo rezultat i koliko mečeva dobiva.
Događa li se da vas Novak iznenadi nečime o čemu vi niste ni razmišljali?
- Možda on neke detalje vidi na drugačiji način nešto što ih vidimo Marian i ja. Fascinantno je koliko prati tenis. Usred noći se sjeti nečega i pošalje nam poruku jesmo li mi to vidjeli. Primjerice sad je prije finala s Thiemom gledao kako ovaj kad baca loptu lijevo, servira prema van, a kad baca desno, servira na 'T'. I u svaki detalj želi biti siguran, da nije propustio ništa što bi ga u meču moglo koštati. Neviđeno prati tenis, uspoređuje prijašnje mečeve… Gledali smo Thiema i Zvereva, i već razrađujemo scenarije, što ako dobije ovaj, što onaj. Sjedimo na večeri, zezamo se, ali zapravo smo već u meču.
U Australiji ste rekli da želite svjedočiti kako Novak postaje najveći u povijesti. Može li se to dogoditi već sljedeće godine?
- Može. Ne vjerujem da će Novak igrati još pet godina, iako ima on u sebi itekako dobrih pet godina.
Mislite da će se zasititi?
- Kad napravi te rekorde, sve je moguće. Federera bi po broju tjedana na broju jedan mogao prestići već poslije US Opena, a po Grand Slamovima iduće godine. Ove godine ga može izjednačiti, za što bi morao osvojiti sva tri preostala. Ali ako osvoji sva tri, onda je opet napravio nešto što je uspio samo Rod Laver. Ponavljam, za mene je već sada najbolji tenisač u povijesti. Kad je prisutan, spreman i zdrav, nema boljeg. Što će se sve gledati na kraju njihovih karijera, o tome će odlučivati ljudi, ali mislim da će Novak u svim bitnim kategorijama biti najbolji.
Novinari su već dugo fiksirani na tu utrku, često ispituju Novaka koliko mu je važna…
- Pa je, malo je već dosadno, ali sigurno da mu puno znači. Ne želi biti upamćen kao tenisač koji je odigrao najviše finala, to sigurno. On, Federer i Nadal su pobjednici, ljudi koji na svaki Grand Slam dolaze da ga osvoje. Nije da ga ta utrka opterećuje, ali razmišlja o njoj. I kad je u glavi 'dobar', onda zna da je favorit na 99,9% turnira. Jedino Nadal ima malu prednost u Parizu, ipak je to njegov turnir.
Kako gledate na Novakov odnos s navijačima, o čemu se puno pričalo na početku sezone? Prvo na ATP Cupu, gdje se Nadal žalio na publiku, a onda na Australian Openu. Novakov otac je nakon finala rekao da mu nije bilo jasno zašto je publika navijala za Thiema.
- Ima tu puno teorija. ATP Cup je bio odličan jer je bilo jako puno srpskih navijača. Ne znam što je živciralo Nadala, možda mu je netko vikao prije servisa, ali atmosfera je bila fenomenalna. Što se tiče Australian Opena, ne znam zašto se ta situacija ponavlja. Ali priklanjam se teoriji da su Federer i Nadal počeli prije i da su stvorili svoje baze navijača. E neće se sad ti isti navijači prešaltati da navijaju za Novaka. On opet ima svoju publiku. Ne smeta me toliko što su navijali za Dominica, željeli su da momak koji se trudio i koji je odličan tenisač osvoji prvi Grand Slam. Ali koji put je previše očito da ne cijene i ne respektiraju dovoljno čovjeka koji je osvojio najviše Australian Opena u povijesti. I u Wimbledonu je bila slična situacija.
Boris Becker je nakon Wimbledona iskoristio baš te riječi, da bi navijači trebali više cijeniti Novakovu veličinu.
- E to me smeta, što ga ne cijene kao osobu. Ne mogu ja tjerati nekoga da navija, ma navijaj ti za drugoga, briga me, ali pokaži poštovanje. To je najveći problem, vidio sam to i prije. Kao na US Openu 2015., kad je u polufinalu dobio Marina, a u finalu je 20.000 ljudi navijalo za Federera. I onda se u Novaku probudilo ludilo. Ali on kao da se isključi, a kad ga netko iz publike naljuti, odigra još bolje. Kao da im želi začepiti usta. Iako bi bilo ljepše da ima malo bolji tretman. To je osoba koja je za tenis dala nevjerojatno puno. Pokrenuo je fondacije, neprestano ulaže u sebe i u sport, ništa mu nije problem… Zato bi ga trebali više poštovati.
Je li se i vama događalo da igrate protiv cijelog stadiona?
- Nije tako izraženo. Možda kad bih imao žutu minutu, onda bih okrenuo sve protiv sebe jer bi vidjeli da sam doživio kratki spoj. Ali kad vidiš da se netko bori i trudi… Nekako mi se čini da što god Novak napravi, ne valja. A drugi, što god naprave je OK, opravdava im se, nema veze jer su to Federer i Nadal. Novaku se gleda i najmanja sitnica, je li pozitivna ili negativna. Čim mu je u finalu bilo malo lošije, čuo sam zvižduke jer zašto on sad odlazi s terena. Pa tko bi glumio u finalu? Hoćeš osvojiti i daješ sve od sebe. Finale je finale. I sve je pokušao, vratio se i pobijedio jer je to nevjerojatna glava.
Može li se taj tretman promijeniti?
- Iskreno, ne znam, prije ne nego da. Ali Novak gura, ima svoje ljude i navijače koji će uvijek biti uz njega. A to što će mu netko prigovoriti, najbolje je da se isključi. Na kraju će se gledati koliko je tko čega osvojio, a ne koliko je navijača imao.
Biste li stavili novac da je Thiem prvi sljedeći novi osvajač Grand Slama?
- Ima ih nekoliko, ali da, kladio bih se na njega. I u Parizu i na US Openu. Na travi možda ne, iako se nikad ne zna. Vrhunski je radnik. I onaj govor nakon meča je potvrdio koliko je posložen momak. Nije lako treći put izgubiti Grand Slam, a onda držati govor.
I to ste prošli.
- I to sam prošao, da. Svaka mu čast. Ako netko od gore to gleda, sigurno će ga nagraditi.
Slažete li se s ocjenom Johna McEnroea, koji smatra da mlađim igračima nedostaje jači mentalitet, i pritom navodi primjer Nadala koji 'grize' u svakom poenu.
- Svatko grize na svoj način, ali jedan je Nadal, takav se više neće roditi. Ljudi ne shvaćaju specifičnost Grand Slama. To su dva tjedna, sedam mečeva, po meni dva turnira u jednom. Mladi se na tom putu negdje pogube, kao da se malo precijene. Nisu još sazreli, odigraju jedan, dva, tri ili pet dobrih mečeva, a onda zapnu. Treba im još vremena da igraju dobro u kontinuitetu. Zato pikiram na Thiema, koji je u tome sve bolji i bolji. Medvedev je odigrao jako loše protiv Wawrinke. Od Tsitsipasa se puno očekivalo, a probio ga je Raonić. Shapovalov je isto bio loš. Dolaze oni, bit će gadni, ali kad treba dati gasa, nekako se pogube.
Zvali su vas da budete Davis Cup izbornik, jeste li barem odvagnuli prije nego ste odbili?
- Ma svi su govorili, od novinara nadalje, da sam eto ja sljedeći, jer to se kao podrazumijeva. A ja nisam nikad rekao da sam spreman za to. Ali cijenim Nikolinu Babić i mislim da radi super posao, zbog nje i svojeg prijatelja Franca (Regine) otišao sam, zahvalio se i rekao da se sad ne vidim u toj priči. Previše sam koncentriran na ovaj posao. Moja vizija izbornika je malo drugačija. Ali zato sam im predložio Vedrana koji je bio moj trener. I drago mi je da je napokon pristao, iako ga nije bilo lako slomiti. Sad ima vatreno krštenje koje neće biti lako, totalno smo podcijenili Indiju. A čujem da Borna Ćorić možda neće igrati. Tako da ne znam kako će izgledati ekipa. Taj Nagal uopće nije loš, Ramanathan isto, imaju i odličan par. Favoriti jesmo, ali ne pretjerani. Bilo bi lijepo da dobijemo i da idemo u Madrid, jer je to velika financijska injekcija za Savez. I za mlade koji dolaze, da im se omogući lakše putovanje kroz teniski život.
Je li se Borna Gojo nametnuo kao dobra alternativa?
- Jest, super je odigrao u Madridu, samo nije isto igrati protiv Nadala i ovakve mečeve. Tu je i Nino Serdarušić. Sad mi pričamo o njima kao da Ćorić neće igrati, to se još ne zna, ali moraš imati sve opcije. Bilo bi super da su svi na okupu, i Marin i jedan i drugi Borna i parovi. Najvažnije je da je Marin sigurno unutra, sad kad je došla prinova.
Kad smo kod Ćorića, u čemu je problem zadnjih mjeseci? Evo i sad novi poraz, kao da je u crnoj rupi.
- Teško mi je reći. Uvijek sam ga zezao da 'izlazi iz ekrana' kad ga gledam i lani je napokon postao agresivniji, približio se crti, odlično servirao. I sad kao da je to opet nestalo. Uvukla mu se nesigurnost, radi previše neforsiranih pogrešaka, a on je borac koji nikad ništa nije davao besplatno. Kao da ga je sad uhvatila panika. Gledao sam ga u Australiji, radio je previše grešaka ni iz čega. Predobar je igrač da se ne izvuče iz ove krize. Nema tu čarobnog štapića, da ćeš ti reći: 'e tog i tog datuma izlazim iz krize'. Nadam se da će već u Riju proigrati i da će biti dobar za Indian Wells i Miami.
Koliko ga je poremetio rastanak s Piattijem?
- Svaka promjena te poremeti. Jer svaki trener donese nešto novo ili ti istu stvar kaže na drugačiji način. Martin Štepánek je fenomenalan trener i momak, iskreno, nadam se da će ta suradnja potrajati i biti uspješna. Ne znam zašto se rastao s Piattijem, ali da je igrao dobro prije toga, jest. Jedno vrijeme je to bio vrhunski tenis. Nije to nestalo, ne može ti to nitko uzeti, ali sam moraš pronaći formu. Mora kliknut', ja sam mu savršen primjer za to. On je taj koji donosi odluke na terenu. Žao mi je jer Bornu doživljavam kao mlađeg brata, ali ne bojim se, izvući će se on i doći tamo gdje mu je mjesto.
Marin Čilić se malo-pomalo vraća?
- I njega sam gledao u Australiji i moram reći da dugo nisam vidio tako kvalitetan njegov tenis kao protiv Bautiste. Jer u zadnjih godinu dana je stvarno imao loših predstava. Nije njemu problem tenis, prekvalitetan je, samo mora pronaći osobu koja će ga 'presložiti'. Koja će mu neke stvari vratiti unazad da bi mogao opet krenuti dobrim putem. Malo se pogubio, ali teniski je top 10 igrač, nema tu dileme. Čudno je vidjeti da igrač s takvim udarcima nije ni nositelj na turniru. Već u Dubaiju može u prvom kolu naletjeti na Đokovića ili Federera. Nadam se da će se do Indian Wellsa popraviti dovoljno da bude nositelj. Zeznuto je to, stalno nešto loviš, zaostaješ. Što prije pronađe trenera koji će ga usmjeriti, to bolje za njega. Jer sam ne može. Ima bljeskove, ali nema konstantu.
Sezona na travi će se ove godine poklopiti s Eurom, planirate li otići na koju utakmicu Hrvatske?
- Vidjet ćemo. Volio bih da se Srbija kvalificira i da nam dođu u grupu i gdje ćeš bolje da svi zajedno odemo na utakmicu. Naravno da će onaj koji izgubi morati trpjeti maltretiranje cijeli Wimbledon. Ali to tako ide. A više od svega bih volio da zajedno izbacimo Englesku. Kad se napali taj balkanski mentalitet, pa Hrvatska i Srbija prođu dalje, a Englezi izvise…
U tom je trenutku Goran protrljao ruke i pogledao u zrak.
- Joj kako bih se Englezima napio krvi. Bilo bi spektakularno. Uljepšalo bi mi cijeli boravak u Engleskoj. Vidjet ćemo kakav će biti raspored, ali da ću gledati svaku utakmicu, to sigurno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....