Gdje je Mario Ančić, čovjek koji je zagrijavao Novaka Đokovića za finale Wimbledona i sjedio u njegovoj loži, ali je i nestao odmah nakon završetka? Pitanje za milijun dolara!
Javio nam se iz Frankfurta, gdje je sletio u nedjelju navečer. Javio se iz taksija prema aerodromu nakon odrađenog poslovnog sastanka (zaposlen je u One Equity Partners, ali to nema veze s ovim tekstom), let za Bolognu, potom produžuje za Milano i u srijedu je opet u New Yorku.
- Što ću reći? Ovo je najdramatičniji meč koji sam ikad gledao. The Match. Nema bolje. Za mene je ovo najveći meč svih vremena, tu bih još stavio obračun Björna Borga i Johna McEnroea u finalu 1980. godine i onaj Rafaela Nadala i Rogera Federera u finalu 2008. godine. Jasno, Goranov meč s Rafterom je u toj konkurenciji, svi znamo zbog čega.
Srce šampiona
Što je odlučilo pobjednika? Kako je to vidio 35-godišnji Splićanin?
- Malo sreće. Kad si suočen s dvije meč-lopte i kad dobiješ sva tri tie-breaka, to je to. Opet, puno je stvari bilo u igri, mislim da su presudili karakter i srce šampiona kod Novaka. To je ono što ga krasi, po čemu je prepoznatljiv i zbog toga je jedan od najvećih svih vremena. U tih nekoliko ključnih situacija on je bolje reagirao, pogotovo na dvije meč-lopte.
Oko drame se nije teško složiti, ali ulazi li i kvalitetom meč u red najvećih?
- Za mene je ovo bio fenomenalan meč, njihov “matchup” je ono što daje draž, jer je riječ o dva totalno drugačija stila igre. Pohvalio bih Ivana Ljubičića, koji je izvanredno pripremio Federera. Svaka mu čast, jer kad vidiš način na koji je Federer odigrao dva meča, jedan s Nadalom i jedan s Đokovićem, tu se vidi trenerski potpis. Protiv Nadala je slajs sveo na minimum, jer je znao da bi ga ovaj kaznio svaki put. Protiv Đokovića je stalno koristio slajs, niski i kratki kako bi se otvarao na forhend. Đokoviću je vrlo često servirao u tijelo kako bi blokirao najboljeg reternera na svijetu. Sve je to za mene bilo poslastica za gledanje. Znam da su Vajda i Goran rekli Novaku da mora što više koristiti bekhend paralelu, kako bi neutralizirao forhend suparnika. Sve što tenis može ponuditi vidjeli smo u ovom meču. Pet sati vrhunskog tenisa i drame, a na kraju presudi jedna lopta. Novak je strašno mentalno jak.
Kako je teklo zagrijavanje za finale u nedjelju, o čemu ste pričali?
- Ha, bolje je ne reći o čemu smo sve pričali - nasmijao se i ostao zagonetan.
- Od mene se tražilo da mu što više slajsam, da mu serviram gdje inače Federer servira, da dolazim na mrežu na sličan način... To su sve stvari koje se znaju, nema među njima nepoznanica. Ono što je bilo važno: znali smo svi da će gledatelji biti većinom na strani Federera i da on to mora zanemariti, fokusirati se samo na sebe.
Sva trojica žele više
Situacija u utrci za najveći, najtrofejnijim tenisačem svih vremena je sve interesantnija: Federer 20, Nadal 18, Đoković 16.
- Nakon ovoga se definitivno zahuktalo i zakuhalo. Nakon ovoga će svaki Grand Slam turnir biti strahovito zanimljiv. Svatko od njih trojice želi što više, želi da njegova ostavština bude sve veća.
Je li se Mario uopće vidio s Novakom nakon meča?
- Ne, ali smo se kratko čuli - nasmijao se za kraj i ušao u avion za Bolognu.
U tri tie-breaka Švicarac napravio 11 neforsiranih grešaka, a Srbin 0
STATISTIKA & BIKINI Sve su brojke u nedjelju govorile u korist Federera, osim onih najvažnijih - konačnog rezultata
Statistika je kao bikini, otkriva mnogo, ali sakriva ono najvažnije. Uzrečica je koja se u svijetu sporta svako malo čuje i koristi, a upotrebljiva je i ovom prilikom. Jer, sve ono što je Goran Ivanišević istaknuo, i ne samo on nego svi stručni, teniski mediji: sve brojke iz finala govore u korist Rogera Federera. Sve osim konačnog rezultata.
Završna tablica govori o više Federerovih osvojenih poena ukupno, o više osvojenih gemova, o više izravnih poena (winnera), o boljem omjeru winnera i neforsiranih pogrešaka, o više poena na mreži, više asova, višem postotku servisa, i prvom i drugom, o više break-prilika... Ali je na kraju pobjedu odnio Novak Đoković.
Ključ i pobjede i poraza
Zamka u statistici krije se u tie-breakovima i kako su ih obojica odigrali. Sva tri dobio je Srbin, u njima osvojio 21 poen, Federer tek 12. U njima je Švicarac napravio 11 neforsiranih pogrešaka, a Đoković niti jednu!?
U odlučujućoj igri prvog seta Roger je imao vodstvo 5:3, ali je uslijedila njegova najgora sekvenca od četiri uzastopna poena u cijelom meču. U tie-breaku trećeg seta potpuno ga je izdao bekhend kojim je napravio četiri pogreške. Kod meč-lopti (40:15 i 8:7 u petom setu), pak, zakazao je forhend. Pogotovo kod druge meč-lopte kada je izašao na mrežu poslije neopasnog forhenda pa Đoković nije morao odigrati udarac života da se spasi.
Na kraju, teško je ne rezimirati kako je Federer bio ključ i pobjede (da se dogodila) i poraza, da je ishod ovisio prvenstveno o njemu. No, i Novak zaslužuje kredit jer je igrao pametno i kvalitetno kada to Federer nije. Nije Novak bio bolji svih pet sati meča, ni izbliza, ali bio je bolji u onim krucijalnim minutama i poenima kada je sve bilo na vagi. A tu nije uvijek samo stvar izvedbe i tehnike, nego i mentalne čvrstoće. I trenuci kada treba imati muda.
Ponekad je, a bilo je tako u nedjelju, to dovoljno da poništi svu statistiku.
STATISTIKA FINALA*
FEDERER ĐOKOVIĆ
218 UKUPNO POENI 204
36 UKUPNO GEMOVI 32
94 IZRAVNI POENI (WINNER) 54
62 NEPRISILJENE POGREŠKE 52
+32 OMJER WINNER-POGREŠKE +2
25 ASOVI 10
6 DVOSTRUKE POGREŠKE 9
63% UBAČAJ 1. SERVISA 62%
79% POENI NA 1. SERVIS 74%
51% POENI NA 2. SERVIS 47%
78% (51-65) POENI NA MREŽI 63% (24/38)
54% (7-13) BREAK-POENI 38% (3-8)
36% (79-219) POENI PROTIV SERVISA 32% (64-203)
5810 PRETRČANI METRI 5623
*prema službenoj statistici turnira, koju radi IBM