Sigurno se pitate gdje je Goran Ivanišević gledao finale Wimbledona između njegova “pulena” Novaka Đokovića i Rogera Federera. Donekle se izolirao, sjedio je pred televizorom u teniskoj akademiji u Umagu.
- I dosta sam dugo sjedio, još me stražnjica boli - rekao je u svom stilu naš najbolji tenisač svih vremena.
- Majko Isusova, što je to bilo. Bolje da nisam bio tamo, ovdje sam mogao lijepo govoriti što god želim, a tamo bih morao biti pristojan.
Može on biti pristojan kad hoće, nije više trenerski početnik.
- Nije to lako gledati.
Je li se ikada živcirao kao sada gledajući jedan meč kao trener?
- Jesam, ono kad su igrali Čilić i Federer u četvrtfinalu Wimbledona prije tri godine. Taj meč me baš doslovno ubio, Marin je imao tri meč-lopte, dominirao i na kraju izgubio. Ali, eto, sada se vratilo. Razmišljao sam malo i o tome kad sam vidio Ljubinu (Ivan Ljubičić) facu na one dvije meč-lopte Federera. Kažem ja sebi, “pa vidi, moglo bi se to nekako vratiti”. I vratilo se. Nevjerojatno, ne mogu vjerovati. Gledao sam Ljubu kako sjedi tamo, vidio sam da ni on više ne može.
Potom je Goran na sebi svojstven način dao viđenje meča.
- Ovo ti je savršen primjer da je... ljepotu i je... onoga tko je bolji, ako na kraju ne dobije meč. Znači, Federer je odigrao briljantan meč, bio je bolji u svakom segmentu igre, osim što nije dobio meč. Stvarno je odigrao tri tie-breaka za “onu stvar”. I tu se vidi koliko je Novak jak u glavi. Kad je trebalo, glava je presudila. Ne igraš najbolje, ne igraš ni blizu najboljeg, ovaj s druge strane taktički sve odigra čudesno i izgubi meč. Nevjerojatno! Federeru će biti teško oporaviti se od ovoga. Ovo je lagani šok za sve.
Federer je ovaj poraz usporedio s onim protiv Rafaela Nadala u finalu 2008. godine, pa je naglasio da se i tada vratio, te da će se vratiti i sada.
- Može on to usporediti s čime god hoće, ali već je vidio 21. Grand Slam trofej u kućici, a Noleta će sada biti jako teško dobiti. Odletjet će još više, kao da mu netko stavi dvije rakete, znaš već gdje.
Zanimljivo je da je Goranovo mjesto u loži zauzeo Mario Ančić.
- Je, vidio sam Marija, on i Novak su super prijatelji.
Dobio sam, pa ti vidi!
Još se jednom osvrnuo na meč.
- To kako je Federer odigrao s taktičke strane, to je bila teniska rapsodija, ali opet se vidjelo zašto je Novak broj 1. Jedino je važno dobiti posljednji poen i čije je ime zapisano na onoj tabli.
Kao što je i njegovo zapisano od 2001. godine.
- I moje, tako je. Ni to nije bio lijep meč s moje strane, ali sam ga dobio, pa ti vidi! Gledao sam nekidan završnicu meča, ono moje serviranje za pobjedu. Ja stvarno u tom trenutku nisam znao gdje sam i što se događa. Jesi li vidio kakav sam ja aut hvatao na prvu meč-loptu, to nije normalno.
Nakon toga smo mu postavili zanimljivo pitanje. S Marinom Čilićem je na US Openu 2014. godine osvojio svoj prvi trenerski Grand Slam trofej, računa li ovaj kao drugi?
- E, to sam ja vas htio pitati. Smijem li ja to računati ili ne smijem?
Mislimo da smije.
- Tako i ja mislim. Vidi, bio sam tamo kad je upisao prve tri pobjede, onaj Hurkacz u 3. kolu je bio malo teži meč, ali taj mali će biti dobar. Znači, bio sam na treninzima, bio sam na mečevima u prvom tjednu. Drugi tjedan sam cijelo vrijeme bio na mobitelu, pričao sam sa svima. Neću biti bahat, ali ću ga svejedno staviti u kućicu. Ustvari, bit ću ovaj put bahat. Stavit ću ga u životopis, pa neka ga netko miče ako hoće. Ja ga neću micati. Mislim da sam jedan od rijetkih koji je Wimbledon osvojio kao igrač i kao trener. Nema ih puno, Becker sigurno, nisam siguran za Rochea, Edberg nije.
Je li što konzumirao dok je gledao meč, vodu, kavu...?
- Ništa puno, boli me trbuh. Zbilja ovo nije lako, ali je lakše gledati ovdje, digneš se kad te volja, prošetaš do WC-a, a tamo u loži su stalno uperene kamere u tebe, gledaju što mrmljaš, kakva ti je faca. Razgovarao sam nakon finala s Marjanom Vajdom, kaže da ne zna gdje mu je srce. Kaže on meni, “ty vole”, to je neka češka psovka, to mi je govorio i Petr Korda - nasmijao se Goran kad se sjetio svoga igračkog rivala.
Psovku nije potrebno prevoditi.
- Cijeloj ekipi svaka čast, ovo je zbilja veliki rezultat. Ma, neka on meni govori “ty vole”, dobro se mi razumijemo. Taj češki i slovački, kad pričaju sporije, ja ih sve razumijem.
Uvjereni smo da će biti još prilike da bi se “častili” psovkama. Ako je i bio samo prvi tjedan kao trener, nema veze, njegov je doprinos osvajanju naslova nesporan.