Hrvatski tenis bogatiji je za još jedan Grand Slam naslov zahvaljujući Ivanu Dodigu, koji je s partnericom Latishom Chan ponovio uspjeh iz Roland Garrosa.
Fenomenalna hrvatsko-tajvanska veza producirala je treći zajednički Grand Slam trofej, nakon dva u Roland Garrosu u ove dvije godine, sada su otišli do kraja u Wimbledonu svladavši Roberta Lindstedta i Jelenu Ostapenko sa 6:2, 6:3.
Finale na terenu 1 (trebalo se igrati na centralnom terenu nakon finala tenisača, ali prednost je dobilo finale tenisačica u parovima budući da u subotu nisu niti stigle izaći na teren) trajalo je samo jedan sat i deset minuta te je proteklo u potpunoj dominaciji Dodiga i Chan. Za Dodiga je ovo četvrta titula na Grand Slam turnirima, prvu je osvojio s Marcelom Melom u Roland Garrosu 2015. godine, a isto vrijedi za Tajvanku, koja je s Martinom Hingis 2017. bila najbolja na US Openu.
- Spojili smo se slučajno i postali smo jako dobri prijatelji - rekao je Dodig tijekom Wimbledona o svojoj teniskoj partnerici.
Lindstedt ‘ukrao’ pehar
Spojili su se prošle godine u Roland Garrosu i od tada stalno igraju zajedno. Ukupan omjer od tada je 19-2. U kakvoj su formi i koliko dobro funkcioniraju naročito se vidi iz rezultata ostvarenih u Parizu i Londonu. Naime, u ovih deset pobjeda izgubili su samo jedan set, u osmini finala Wimbledona od Edouarda Roger-Vasselina i Andreje Klepač. Sve ostalo su bile pobjede u dva seta, bez obzira na to tko se nalazio s druge strane.
Wimbledon je, inače, najmanje uspješan od četiri najveća turnira za naše tenisače i tenisačice. U seniorskoj konkurenciji samo je Goran Ivanišević otišao do kraja u onom mitskom finalu protiv Patricka Raftera 2001. godine, a možemo se pohvaliti sa samo još dva juniorska naslova (Jelena Kostanić s Evom Dyrberg 1998. godine i Mate Pavić s Georgeom Morganom 2011. godine). Na Australian Openu Hrvatska ima tri seniorska naslova, u Roland Garrosu pet (najvažniji je onaj Ive Majoli 1997. godine), a na US Openu tri (strši trijumf Marina Čilića 2014. godine). Ukupno, računajući sve konkurencije, dakle juniorski tenis, Hrvatskoj je ovo 29. titula uz 32 izgubljena finala.
Lindstedt je na prezentaciji došao do Dodiga i zamijenio se s našim tenisačem kako bi barem na trenutak osjetio kako je u ruci držati pobjednički trofej, 42-godišnji Šveđanin je i u svom četvrtom finalu Wimbledona ostao kratak. Prethodno je, od 2010. do 2012., izgubio tri finala u nizu s Horijom Tecauom. Sada je nakratko držao taj trofej, koji mu stalno izmiče, izazvao salve smijeha i pljesak s tribina. Dodigu i svima je bilo simpatično.
Vrhunska kemija
- Između nas vlada vrhunska kemija - rekla je Chan novinaru Sportkluba.
- Vjerujemo jedno drugom, osim toga, on je vrlo pristojan prema meni na terenu.
Dodig se slatko nasmijao na pohvale Tajvanke.
- Kad kreneš kao dijete u tenis, imaš želje i ciljeve. Jedna od njih je svakako osvajanje Wimbledona. Ja sam sada u tome uspio, nema veze što su to mješoviti parovi. Ovo je velika stvar za mene. Odigrali smo dva vrhunska turnira, u Parizu i Londonu.
Kad im već ovako dobro ide, mogu li još više i još bolje?
- Nadam se da možemo osvojiti ova dva koja nam nedostaju. Nastavit ćemo igrati zajedno, neće biti lako, ali znamo da bi bila fantastična stvar držati sva četiri trofeja u takvoj konkurenciji - otkrio je Dodig.