Screenshot

NOLETOV TRENER

GORAN IVANIŠEVIĆ NAJAVIO VELIKI SPEKTAKL U WIMBLEDONU 'Đoković ili Federer? Jasno je tko je favorit, on kada igra kako zna, nitko ga ne može dobiti!'

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 14.07.2019. u 08:26

  • Ni pola sata nakon što smo stigli u Umag, eto prizora iz prošlosti. Uz plažu pokraj Umag Tennis Academy lagana šetnja dvojice ljudi s kojima je sve počelo. Goran Ivanišević i Goran Prpić brusili su zadnje detalje scenarija ekshibicije kojom je otvoreno 30. izdanje jedinog hrvatskog ATP turnira.

    Jedan od njih mislima je bio na drugom mjestu. A bit će i u nedjelju, kada u 15 sati Novak Đoković i Roger Federer započnu okršaj u finalu Wimbledona. Zbog toga smo Gorana Ivaniševića, koji je 'team Đoković' nakratko napustio zbog neodgodivih obaveza, pitali gdje će biti u nedjelju oko 15 sati: - Najvjerojatnije tu gdje sam i sad…

    Objašnjenje je uslijedilo kad smo spomenuli da je to mogao biti okršaj Hrvata u trenerskim ložama, Ivanišević protiv Ivana Ljubičića. - Ma nikad još nisam pobijedio Ljubu pa je bolje da nisam tamo. Da nešto ne ureknem, ne učaram. Drago mi je zbog Ljube, super smo prijatelji, on je napravio već zbilja velike stvari s Rogerom.

    Malo koji trener može se pohvaliti da je već na prvom Grand Slamu s igračem stigao do finala. Goranova je situacija specifična, ipak je uletio u stožer najboljeg na svijetu, ali čak je i to praznovjerje odavalo laganu nervozu. Ulozi su ipak golemi - ili 16. Grand Slam u Đokovićevom vlasništvu, ili 21. u vitrini Rogera Federera.

    - To su bila moja dva favorita za Wimbledon i prije nego što sam uopće znao da ću završiti u ovoj ulozi - kaže Goran pa objašnjava: - Još u Parizu sam rekao da mi je broj jedan Đoković, broj dva Federer, a Nadala nisam stavio čak ni u Top 5. Tako da mi je ovakav rasplet potpuno logičan, finale igraju dvojica uvjerljivo najboljih igrača na travi. Đoković je po meni lagani favorit, jer kad je fokusiran i kad igra kako treba, nitko ga ne može dobiti. A što će biti, vidjet ćemo…

    Završavaju za vas prilično uzbudljiva dva tjedna?

    - Jest, stvarno je bilo uzbudljivo. Sve se dogodilo nenadano, preko noći, ne mogu reći da sam to očekivao. Cijeli prvi tjedan bio je za pamćenje, veliko priznanje i čast za mene, i kao osobu i kao trenera. U njemu sam opet počeo uživati na teniskom terenu, što u proteklih godinu dana baš i nije bio slučaj. Više sam s Novakom komunicirao u sat vremena nego sa svojim bivšim igračem (Raonić) u cijeloj godini. Samo se po tom nivou komunikacije vidi zašto je čovjek broj jedan. Perfekcionist je koji svakim danom želi biti još bolji.

    Kako je zapravo izgledao Novakov poziv?

    - Prvo je došla poruka, ‘mogu li te nazvati za 15 minuta’. Onda se to malo prolongiralo u sat i nešto, a ionako mi se mali budio pa nisam išao spavati. I tako smo pričali i dogovorili se. Broj jedan ne zove te svaki dan, već sam rekao da je to kao da te pozovu iz Real Madrida. Nivo koji je puno veći i bolji od svega dosad. I baš sam uživao tih tjedan dana u Wimbledonu. Nažalost, imao sam obaveze kojih je bilo previše da ih sve otkažem, od snimanja reklame pa sad i ovo u Umagu.

    Komunicirali ste i nakon što se otišli iz Londona?

    - Jesmo, dosta, a bilo mi je važno i da se čujem s Marianom Vajdom. Znamo se još od 1988., super je lik i o puno stvari slično razmišljamo. Na početku ga je zanimalo da ponudim neko svoje viđenje Novakove igre. Ljudi pitaju, što još sad njemu treba kad ima 6000 bodova više od drugoga. Ma nije sve samo u forhendu i bekhendu, važna je i atmosfera. Pogotovo na Grand Slamovima, gdje igraš svaki drugi dan i gdje ti dobre vibracije sigurno mogu preokrenuti jedan ili dva meča.

    Nikola Pilić kaže da je nekad bolje imati dodatnu osobu u ekipi, ekstra par očiju…

    - Netko ti može reći istu stvar, ali na malo drugačiji način. Ja sam ovako opušten, veseo tip i odmah se na terenu stvori neka zezancija, da se razbije ozbiljnost. A i lakše je kad je jezik isti, jer dok nekome objašnjavam na engleskom i dok pronađem točno onu riječ kojom želim opisati neku stvar, često ne ispadne kako bih htio…

    O čemu ste razgovarali na prvim treninzima?

    - Dao sam svoje mišljenje, što bi se još moglo popraviti. Novakov tim je cijela mašinerija, vode računa i o taktici i o statistici i manje-više znaju sve, ali što je sigurno je sigurno. Iskreno, već sam bio zaboravio kako je to kad te netko nešto pita, ti mu odgovoriš, a on stoji na mjestu i sluša te s pažnjom. E to me baš impresioniralo, vratilo mi je gušt da budem na terenu. Ipak je tenis pojedinačni sport, nije kolektivni gdje možeš imati loš dan pa će te netko od njih 10 zamijeniti. Ovdje kad nisi dobar, gubiš. Bolji igrači se znaju izvući, ali to je konstantan pritisak, stalno te netko želi skinuti s prvog mjesta. A Novak je perfekcionist i želi svaki dan napredovati. Uvijek sam volio gledati njegove mečeve, a ove sezone sam ih pratio baš dosta, kao da je netko gore gledao i znao što će biti. Inače i dalje stojim pri tezi da Balkanca može najbolje trenirati i razumjeti Balkanac. Mi smo prilagodljivi tipovi pa možemo trenirati i druge, ali smo kao igrači malo zeznuti…

    Kako je Ljubičić reagirao na vaš angažman?

    - Svi su čestitali, pa tako i on, kao što sam i ja njemu kad je počeo raditi s Federerom. Sretan je zbog mene, zna i on da kad te pozove broj jedan, nema tu razmišljanja. Zato je poziv s Novakom i završio u stilu ‘ajde, čujemo se sutra, da kad se ujutro probudim, budem siguran da si me zvao ti, a ne netko drugi’…

    Što slijedi nakon Wimbledona, imate li plan?

    - Razgovarali smo o puno stvari, ali pričekat ćemo da prođe finale, da se i on malo odmori. Onda ćemo vidjeti što i kako dalje. Ne mogu reći da nismo pričali o budućnosti, ali nek’ to zasad ostane među nama.

    Prije toga vas čeka još jedna ekshibicija. Veselite li se ponovnom susretu s Patrickom Rafterom u srijedu?

    - Iz više stvari mu se veselim. Prvo, on je donio toliko sreće našim ljudima. Nema čovjeka koji se ne sjeća gdje je bio kad smo nas dvojica igrali finale. Drugo, to mi je sigurno zadnja ekshibicija koju ću odigrati ovdje u Umagu. Jer poslije Raftera, koga još dovesti? Nakon Agassija, on je trešnja na vrhu torte, ne možeš više izmisliti nikoga boljeg. Zato mi je drago da dolazi pa više neću morati to igrati. Iako moram paziti, pukla mi je zadnja loža, minimalno ću trčati ovaj vikend da mogu u srijedu stati na noge...

    Iz drugih medija