Zahvaljujući Mariju Ančiću nisam uspio na vrijeme otići na centralni teren gledati u živo finale Marina Čilića i Rogera Federera. Naš bivši tenisač, koji je ovdje prvenstveno bio u ulozi trenera Novaka Đokovića, morao mi je nešto dostaviti za sestru Sanju prije nego se uputio u zračnu luku Heathrow na let za New York.
Po dobrom starom običaju je kasnio, a ja sam za to vrijeme odustao od namjere da odem na centralni teren i nisam u tome vidio ništa loše.
Žao mi je finala
Čak sam u tome tražio nekakav dobar znak. Uostalom, bio sam u Wimbledonu 2011. i također nisam u živo gledao finale Gorana Ivaniševića i Patricka Raftera. Nakon što sam se oprostio s Ančićem, sjeo sam na prvo slobodno mjesto u press-centru na prvom katu, odmah do izlaza na terasu.
The Fall of Cilic, game changing moment
Nekada je to bio “hrvatski korner”, cijeli red su zauzimali hrvatski novinari, ali vremena su se promijenila i tu su sada bili neki drugi ljudi tijekom turnira.
Srećom, otišli su prije finala, ostavili su prazna mjesta i ja sam se od sredine prvog seta skrasio na staroj poziciji. I to mi je izgledalo dobro, ali samo još nekoliko trenutaka kad je postalo vidljivo da našeg najboljeg tenisača nešto opasno muči.
Ubrzo sam dobio i društvo, do mene je sjeo Mats Wilander, jedan od najvećih tenisača svih vremena, trostruki osvajač Roland Garrosa, danas u ulozi komentatora Eurosporta. Krenula je i konverzacija, komentari na ono što se događa. On i Ančićev bivši trener Frederik Rosengren su iz istoga grada u Švedskoj, Vaxjoa pa kad sam spomenuo da to znam, gotovo da smo se sprijateljili.
- Žao mi je Marina, žao mi je zbog finala. Ovo je najgori mogući epilog - rekao je Wilander kad je postalo jasno da je Čilić limitiran i da se ne može suprotstaviti Federeru.
Pridružio nam se i Jacco Eltingh, bivši nizozemski tenisač, pobjednik Wimbledona u parovima s Paulom Haarhuisom.
- Ima problem sa stopalom, to je evidentno, ne kreće se dobro. Uopće se ne kreće - rekao je Eltingh.
- Mislim da on ovaj meč nikada ne bi igrao da nije u pitanju finale - prisnažio je Wilander ono što je bilo očito - Pogledaj kako pažljivo staje na nogu, pogotovo kad se mora kretati u stranu - rekao je nakon što se približio ekranu da bi se još bolje uvjerio.
Ja sam, onako sa strane, dodao da je Marin i u polufinale US Opena 2015. godine protiv Novaka Đokovića ušao ozlijeđen. Dva dana prije u pobjedi nad Jo-Wilfriedom Tsongom iskrenuo je nogu.
Svaki do kraja
- Ne bi ni tada igrao da nije bilo polufinale i da nije bio branitelj naslova - objasnio sam Wilanderu.
- Marin mi tako i izgleda, kao čovjek koji nikada ne predaje meč.
Onda smo pogledali statistiku, 742 meča je odigrao, svaki do kraja. Kao što je i Federer ponosan na istu stvar, čak 1.416 mečeva je završio kad je izašao na teren. Nema predaje.
- Opet, žao mi je. Marin je igrao odličan tenis do finala, zaslužio je biti u finalu i zaslužio je odigrati ga zdrav. Vjerovao sam da može ugroziti Rogera, pokazao je u prošlosti da mu može nauditi i nešto slično sam očekivao sada - rekao nam je na kraju ugodnog druženja Wilander.