Dok se sat polako vukao, i dok smo koračali prema još jednom maratonu i klasiku, ovoga puta na US Openu, dvoboju koji je po svemu bio ravan, ako ne i bolji od finala Wimbledona, samo što su tamo figurirala poznatija imena, dok je mladi Rus Danil Medvjedev igrao utakmicu života i nije imao potrebu plakati za propuštenim prilikama, jer je igrao briljantno i dao sve što je mogao, uporno sam se vraćao na dvije rečenice koje su o Rafaelu Nadalu rekle sve.
Zapravo, nitko nije to mogao bolje oslikati od velikog Španjolca, koji je jednom davno rekao, a onda svake godine na velikim turnirima ponavljao, ponavljao na terenu.
- Da bi bio pobjednik moraš naučiti patiti.
Nigdje ta istina nije veća nego kod Rafaela Nadala, koji je jedan od najvećih, a možda će karijeru završiti kao najveći, ali pritom je bio često u drugom planu, dok su na turniru figurirali Novak Đoković i Roger Federer.
Autor druge rečenice je legendarni Amerikanac Jimmy Connors, koji je osvojio 109 turnira, nitko više od njega, i koji je bio poznat kao veliki ili najveći borac svoje generacije. On je znao što Nadal nosi sa sobom, i to je ovako objasnio:
- Nadal je toliko tunira osvojio, toliko milijuna zaradio, da ni ne zna broj, a i danas u 30-tim igra tenis kao da je financijski propao.
Nikada i nigdje ta istina nije bila toliko izražena, jer to je ono što razdvaja Nadala od brojnih rivala, i danas, kada je četvrti put osvojo US Open, i kada je, gdje god se pojavi, jedan od favorita. Tada i zauvijek. Nakon polufinalne pobjede nad Talijanom Berrettinijem pokušao je objasniti što se to događa s tenisačima njegova kova, zašto se nikada, ali baš nikada, kada je fizički mogao izdržati, nije pomirio s porazom i što ga vuče dalje.
- Mogao bih reći strast, mogao bih reći ljubav za tenisom, i to je ono što me uvijek vuklo. Borba je bila uvijek do kraja i nikada nisam bio spreman maknuti se u stranu i propustiti nekog drugog. Ako je bio bolji, čestitao sam i krenuo dalje.
Navijači su me vukli, nosili do petog seta
Sat se zaustavio na 4 sata i 51 minutu, toliko dugo su Rafael Nadal i Danil Medvjedev dominirali svjetskom teniskom scenom na US Openu i kao mnogi veliki turniri, koji su se kasnije pretvorili u veličanstvene utakmice, nije počeo briljantno. Nakon što je Nadal dobio prvi set, pa onda i drugi, scena je već bila posložena za novi trijumf velikog Španjolca. Prihvatio je to na svoj osebujni način i 23-godišnji Rus, koji tvrdi da se gotovo već pomirio s porazom.
- Već sam u glavi imao govor, pripremao se što ću reći i kome se sve zahvaliti, a onda mi se dogodilo ono što mi se na US Openu toliko puta dogodilo u ova dva tjedna. Ta naelektrizirana atmosfera me povukla. Dok sam prije nekoliko dana bio u sukobu s navijačima, morate me shvatiti i ja sam samo čovjek koji griješi, ali ovoga puta, a to kažem na dobar način, upravo su me navijači vukli, nosili do petoga seta.
Činilo se da će Nadal dobiti u tri, imao je 2-0 u setovima i break u trećem, ali onda je Medvjedev negdje pronašao snagu i odigrao briljantno završnicu trećeg seta, četvrtog također, i ono što je trebalo biti gotovo za dva sata pretvorilo se u dramu i još jedan klasik svjetskoga tenisa.
- Ne želim reći da sam dobar momak i krasna osoba, ne mogu objasniti zašto iz mene izlaze demoni kada sam na terenu, ali znam da ću učiniti sve kako bih bi bolji.
Kad je Medvjedev krenuo u trećem setu, u jednom trenutku se činilo da Nadal više nema odgovora.
Kao da se pitao gdje se taj čovjek gasi i što moram napraviti da bi se napokon predao. Ali, Medvjedev nije takav tenisač, on je, a to su primijetili i Mats Wilander i John McEnroe, sposobni natjerati protivnika na pogreške, natjerati protivnika da izgleda gore i da se u konačnici sam pobijedi.
- Kao da je šahovski velemajstor, tako povlači figure - konstatirao je legendarni Amerikanac i danas glavni TV komentator, gdje god se pojavi.
A, peti set je nosio dramu. Činilo se da Nadal neće izdržati tu utakmicu, iako Medvjedev nikada nije dobio meč u pet setova, a igrao ih je četiri. Nadal je 206 puta u karijeri dobio prva dva seta, a samo jednom takav meč izgubio. Kada je utakmica ušla u peti set, novinari su tražili posljednjeg čovjeka koji je finale na nekom Grand Slam turniru dobio nakon što je dobio prva dva. Bilo je to 2004. godine u Roland Garrosu, kada je Argentinac Gaston Gaudio svladao favoriziranog sunarodnjaka Guillerma Coriju, Medvjedev je prvi došao u priliku za break, imao je 15:40 i još jednu break-loptu, Nadal se spasio, a onda je Španjolac oduzeo servis Medvjedevu, nakon što je Rus u četvrtom gemu imao 40:0. I kada je Nadal poveo s 5:2, dvostruki break je trebao biti garancija da će otići do kraja i četvrti put osvojiti US Open, ali Medvjedev se ni tada nije dao.
Što bi pokazivali da sam ja pobijedio!?
Jedan je break vratio, imao je i loptu s kojom bi došao do 5:5, no ovo je bi dan kao i toliko puta, dan Rafaela Nadala, koji, iako na rubu, odbio se predati i dohvatio konačnu nagradu, četvrti US Open i 19 Grand Slam naslov u karijeri. Nakon nekoliko intervjua, koje je dao još na terenu, trebao se pojaviti kao posljednji gost, Matsa Wilandera i Barbare Schett, ali poslao je poruku da ne može izaći iz svlačionice jer su ga napali grčevi. To je ta priča s početka ove priče. Da bi bio pobjednik, moraš naučiti patiti. A kroz sve ove godine patnja je, reći će vam to i Nadal, bila osnovna značajka njegovog tenisa. Jer kada toga ne bi bilo, ne bi bilo ni Rafaela Nadala.
Danas je svijet tenisa došao do zanimljive točke, momci iz nove generacije će još uvijek morati čekati, ali Medvjedev je prvi koji je pokazao da je njegove vrijeme već stiglo i da će osvojiti Grand Slam naslov, ili naslove, još dok su oni u blizini.
Nadal, s druge strane, stigao je u predvorje raja. I svi oni koji misle da mu je bilo lako, jer su prije polufinala ispali i Đoković i Federer, mogli bi se zapitati, a gdje bi Rafi bio kraj da nije morao propusti devet Grand Slam turnira iz razno-raznih razloga.
Stigao je do brojke 19 i sada je za petama Rogeru Federeru koji na vrhu tog ledenog brijega stoji sa samo jednim Grand Slam naslovom više, ima ih dvadeset. I ne samo to, Nadal je stigao u predvorje raja, ako govorimo i o borbi za broj 1 na kraju sezone. Vrlo dobro je pozicioniran i mogao bi ne samo ugroziti, nego uzeti jedinicu koja je do jučer bila sigurno vlasništvo Novaka Đokovića.
Medvjedev je danas četvrti tenisač svijeta, gdje će i se i kada zaustaviti. Momak koji ima toliko rješenja i udarce za koje ponekad ni Rafael Nadal nije imao pravi odgovor, pokazao je u finalu US Opena da je vrijedan svega što je ove godine ostvario. Kada je u Montrealu izgubio od Nadala u finalu i osvojio samo tri gema, mnogi su zaključili da će i ovo biti "šetnja u parku", ali ovo se pretvorilo u teniski klasik, jedan od mnogih koje gledamo posljednjih godina.
Stari momci još uvijek vladaju, ali se moraju boriti za svaki centimetar životnog prostora na vrhu. U nedjelju je bilo pet godina od kada je Marin Čilić osvojio US Open. Bio je to njegov prvi Grand Slam naslov, a koliko je taj rezultat velik reći će i podatak da novih pobjednika nakon Marina nije bilo, samo "starih", prokušanih majstora; Stana Wawrinke, Novaka Đokovića i sada Rafaela Nadala, koji je, tako barem izgleda, najemotivnije proslavio svoj 19. Grand Slam naslov. A koliko je to veliko, na plastičan način je objasnio upravo Medvedev.
- Dok su se na velikom ekranu smjenjivale snimke svih Nadalovih Grand Slam naslova, pomislio sam "Bože, da sam kojim slučajem bio pobjednik, što bi onda pokazivali?".