Ivan Ljubičić možda je najveća opasnost za Marina Čilića, jedan od dva čovjeka iz stručnog stožera Rogera Federera (drugi je švicarski izbornik Severin Luthi) zna baš sve o našem najboljem tenisaču. Može ukazati na neke detalje koje možda Švicarac nije primijetio, iako je to dosta teško.
Kad su na terenu, onda su sami, jedan protiv drugog. Nema pomoći s tribina, nema dovikivanja, nema spuštanja u teren u pauzama između gemova i eventualnih savjeta (toga ima samo na WTA Touru), Na terenu su prepušteni sami sebi.
Zapravo je ovo više zgodna priča i još jedna potvrda vrijednosti hrvatskog tenisa. Koji se polako, ali sigurno širi u svim mogućim aspektima. Ljubičić je karijeru završio 2012. na turniru u Monte Carlu i od tada je krenuo u trenerske vode, prvo je uz svoga bivšeg trenera Riccarda Piattija radio na podizanju Milosa Raonica. Kanađanin je pod nadzorom Ljubičića probio barijeru Top 10 i bio polufinalist Wimbledona (2014), stigao je do 4. mjesta na svijetu.
Kad je došlo do razlaza godinu dana kasnije, nije bilo teških riječi, samo zahvale iz oba pravca. Ubrzo je uslijedila bomba, Federer je angažirao Ljubičića, odličnog prijatelja još iz igračkih dana.
Ljubičić i Federer
Od tada Ljubičića nema previše u medijima i na društvenim mrežama, vjerojatno je to na preporuku Federera, ali nije baš da se potpuno povukao i da je nedostupan. Uoči finala Davis Cupa između Hrvatske i Argentine razgovarao je za Sportske novosti, ali tema je bila samo trijumfalna 2005. godina naše reprezentacije.
Ovdje je teško doći u kontakt s njim, posvećen je poslu i potpuno koncentriran na to da svoga čovjeka dovede do titule. To što je s druge strane igrač za kojega bi sigurno navijao da protivnik nije Federer, dodaje malo začina na ionako zanimljivo finale.